SRBI U HRVATSKOJ NA KORAK DO IZUMIRANJA! Diskriminisani i PONIŽENI, a sada im država otima zemlju! (FOTO)
foto/privatna arhiva
Ako ste se posljednjih dvadesetak godina zatekli u unutrašnjosti Hrvatske: Baniji, Kordunu, Lici, zaleđu Dalmacije ili Slavoniji, sve što ste mogli vidjeti je pustoš… Zarasla domaćinstva, urušene kuće, asfalt (tamo gdje ga ima) pun rupa, ili nehajno okrpljen do prve kiše.
Srpska sela u Hrvatskoj lako ćete prepoznati jer jedino još u mjestima gdje sada živi tek poneki Srbin stoje stare drvene bandere, a poneka starica, naslonjena na ogradu svog dvorišta, umornim očima će ispratiti vaš prolazak i mahnuti vam, jer takav je običaj tamo oduvijek bio.
Po popisu stanovništva iz 1991. u Hrvatskoj je živjelo gotovo 600 000 ljudi koji su se izjasnili kao Srbi. Ako izuzmemo ogroman broj onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni, potpuno je vjerovatno da bi ta cifra bila viša od milion.
Danas ih je u Hrvatskoj tek nešto više od 150 000 sa prosjekom godina preko 65. Uglavnom je riječ o povratnicima čija djeca ne žive u Hrvatskoj, a kako oni danas žive za aloonline.ba pričao je Goran Kolar, inženjer i Srbin sa Banije.
– Vratio sam se u svoju rodnu kuću 1998. godine, sa suprugom, roditeljima i djecom… Vukla me rodna gruda. U izbjeglištvu nije prošla niti jedna noć da nisam sanjao i sam miris trave svojih livada. Ne kajem se što sam se vratio, ali problemi sa kojima se svakodnevno suočavamo su veliki, priča Goran.
I njegova djeca su otišla, žive kaže u Švedskoj, lijepo im je, ali rijetko dolaze. Roditelji su mu već umrli, pa su za porodičnim stolom ostali samo on i supruga.
– Život u Hrvatskoj je uopšteno težak. Ljudi imaju mala ili nikakva primanja, jako malo stanovnika je zaposleno u javnim službama i imaju redovne prihode koji su dovoljni za preživljavanje i ništa više, ali situacija je mnogo gora ako ste Srbin, s mukom priča naš sagovornik.
Srbi su u ovoj zemlji trenutno na nivou „statističke greške“, a u javnim preduzećima gotovo je nemoguće dobiti posao, jer prednost se prećutno daje Hrvatima, pa zato Srba tamo i nema.
– Stari ljudi, koji su već bolesni i zašli su u pozne godine, izuzetno teško žive. Kod nas u mjestu uglavnom je tako, ali tako je i u svakom drugom srpskom selu. Socijalne službe im podijele pakete hrane jednom do dva puta godišnje, za ostalo se brinu komšije, ako ih ima.
Dodatni udarac je bio prošlogodišnji zemljotres koji je najviše pogodio područja na kojima žive Srbi.
– Uzmimo situaciju nakon potresa, skladišta sa namirnicama i slično bila su smještena po hrvatskim selima, a u srpska se nosilo nešto tu i tamo, da se zamažu oči, jer su oni sve potrpali u svoje podrume, dodaje Goran.
Obnove kuća nije bilo, iako je država dobila sredstva od EU, a mnogo je onih koji žive sami, bolesni bez struje i od zemljotresa gotovo bez krova nad glavom.
Neke od njih obilaze socijalne službe, ali to, naravno, nije dovoljno, ali niko ne pita, a nema ni koga.
– Diskriminisani smo prilikom zapošljavanja na ionako ograničen broj radnih mjesta Većina ljudi živi od poljoprivrede, glavu iznad vode nam drže državni podsticaji koje najviše koriste oni koji imaju vezu s vlastima.
Prednost u svemu imaju istaknuti Hrvati, branitelji iz zadnjeg rata i slično.
Što se bezbjednosti tiče, ona nikako nije na zadovoljavajućem nivou, priča Kolar.
– Kada se obilježavaju bitni datumi iz Domovinskog rata, paziš da se ne pojavljuješ okolo jer lako nadrapaš. Kod nas na ulazu u selo ima spomenik iz Drugog svjetskog rata, a bio je dva puta polupan, kasnije prešaran sprejevima, jer riječ je o spomeniku za ubijene Srbe. Policija se tek radi reda pojavi na uviđaju, a onda opet ispituje srpsko stanovništvo.
Kada se dese nezgode i pozovete policiju, oni se skoro pa sprdaju s tobom, dok je druga priča ako su tu Srbin i Hrvat.
U Goranovom selu od nekadašnjih 280 stanovnika sada živi njih 28 i imaju samo jedno dijete, koje svakog dana putuje u školu u obližnji Dvor na Uni.
Problemi kako priča postoje i sa zemljištem jer prilikom dodjele zemlje u zakup, iako to nije kriterijum – prednost imaju Hrvati – pogotovo branitelji.
Zbog neažuriranih podataka u zemljišnim knjigama i dvojnog vlasništva iz vremena Jugoslavije, nerijetko se kao vlasnik pojavljuje Republika Hrvatska na zemlji koja je u posjedu neke srpske porodice otkad zna za sebe.
Situacija nije ništa bolja ni u ostalim mjestima, u trouglu koji čini nekoliko sela uz rijeku Savu čije su stopostotno stanovništvo prije rata činili Srbi, a bilo ih je, prema popisu iz 1991, 2 825, sada živi tek 68 starih, uključujući dvije nešto mlađe porodice.
Osim svega onog što muči stanovnike Banije, mještani ovih sela suočavaju se sa dodatnim problemima.
– Imamo nekoliko hrvatskih porodica koje su se doselile nakon rata i one trenutno kupuju srpsku zemlju, od ljudi koji se nikada neće vratiti, po nezamislivo niskim cijenama. Ovdje, na primjer, možete kupiti kuću sa okućnicom za 1 000 evra.
Zemlju koju kupe prijavljuju kao obradivu površinu i na to dobijaju državne poticaje. Evo, kod nas su kupili gotovo cijelo selo, priča za aloonline.ba Jovanka Turajlić, žena koja živi sama, a u cijeloj ulici ima još dvoje staraca.
– Živimo od poljoprivrede, pomažemo jedni drugima, ali radne snage nema, svi smo već stari, moći ćemo još koju godinu, poslije neće ostati niko, priča ona.
Veliki problem im stvara i stoka, koju Hrvati iz okolnih sela dovoze u njihovo mjesto i tu ih prosto ostave. Ta stoka lutajući i ljeti i zima, ulazi u njive, bašte, kukuruzišta i uništava sve mukom posijano.
– Nekoliko puta smo zvali policiju, ali ništa se nije desilo. Vlasnici tih konja i krava nam se smiju u lice. Dio stoke zatvorili su u crkveno dvorište i tako je već godinama.
Žalili se ili ne, njihov glas ne čuje niko, Srbi u Hrvatskoj umiru jedno po jedno, a pusta zemlja ostaje kao svjedok da je tu nekada živio jedan vrijedan, čestit narod. Srpski.
Možda vas zanima
Region
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
