PUHOVSKI: Hrvatska se na najvišem niovu umiješala u odnose u Crnoj Gori
Pozivom crnogorskom predsjedniku Milu Ðukanoviću, da nakon nedavnih dešavanja na Cetinju posjeti Hrvatsku i porukama upućenim prilikom prošlonjedeljnog susreta s njim, najviši hrvatski zvaničnici su se na određeni način umiješali u unutrašnja pitanja Crne Gore, ocijenili su sagovornici podgoričkih Vijesti.
Profesor u penziji Filozofskog fakulteta u Zagrebu Žarko Puhovski kazao je da nema spora da se Hrvatska na najvišem nivou, tretmanom Ðukanovićeve posjete, umiješala u crnogorske unutrašnje odnose.
– Pitanje je samo da li je situacija u Crnoj Gori takva da Hrvatska ima razloge koji bi opravdavali to miješanje. Odnosno – može li se dokazati da postoji mogućnost eksplozivne nestabilnosti u Crnoj Gori, koja bi ugrozila Hrvatsku? Tada bi miješanje moglo da bude razumljivo. Ali to, zasad, ne vidim. Vidim samo da u Crnoj Gori ne funkcioniše odnos predsjednika i premijera, da je na vlasti koalicija koja ima ogromne unutrašnje poteškoće, ali, koliko primjećujem, sve manje-više funkcioniše normalno – rekao je Pukovski.
Poslanik i bivši diplomata Miodrag Lekić navodi da ga politička i institucionalna kultura obavezuju na komentar s odmjerenim riječima, makar se, kaže, sticao utisak da se hrvatski predsjednik Zoran Milanović “forsiranim pozivom i nadahnutim komplimentima Ðukanoviću” na određeni način umiješao u crnogorske prilike.
– Mi ne treba da se miješamo u političko-državne poteze hrvatske zvanične strane. Ako se Milanović s te strane eventualno opredijeli i za dodelu nekog državnog priznanja Ðukanoviću – osobi mnogih opskurnih crnogorskih i međunarodnih afera kriminalne materije – i to bi trebalo ovdije uglavnom samo primiti k znanju. Svako svojim potezima govori i o sebi. I pojedinci i države, pa i u ovom slučaju. U krajnjem, na građanima je da daju sud o tome – istakao je Lekić.
Puhovski napominje da je, koliko god situacija bila napeta, neodgovorno tvrditi – kao što je to, kaže, učinio jedan od crnogorskih nacionalista na HRT-u – da je Crna Gora najopasnije mjesto za život u Evropi.
-Treba samo pogledati šta se proteklih dana dešavalo u Parizu, na nekim mjestima u Njemačkoj, u Španiji… gdje je bilo znatno više suzavca i znatno više povri jeđenih nego na Cetinju. Time ne opravdavam stvari koje su se događale na Cetinju. Samo sam zabrinut histerijom… – ističe on.
Smatra da nije teško razumjeti da se u Crnoj Gori manipuliše crkvom i vjerom, ali da on vidi dvije manipulacije.
– Jednu koja je protiv crnogorske državnosti i drugu koja je za. Svako ima pravo da zauzme stranu, ali u Hrvatskoj su interpretacije posljednjih događaja u Crnoj Gori takve da izgleda kao da samo jedna strana manipuliše. Gledajući hrvatske televizije, novine i portale čini se da su svi u Crnoj Gori protiv patrijarha srpskog Porfirija i novog mitropolita, a da je Ðukanović čovjek koji je na braniku – kako se to voli reći – zapadnih vrijednosti. Mislim da su te “zapadne vrijednosti“ izlizana floskula iz Hladnog rata koja više nema smisla – kaže Puhovski.
Podsjećajući da jedno od starih pravila u diplomatskoj istoriji glasi – “nepijatelj mog nepijatelja je moj prijatelj”, Lekić navodi da nije teško prepoznati primjenu ove formule na aktuelne prilike.
– Sad se to dešava upotrebom Ðukanovića, navodno neprijatelja Srbije. Ali, Ðukanović je napravio toliko krugova u različitim nacionalnim i državno-pravnim statusima, i doslijedan je jedino u beskrupuloznoj agresivnosti. Zato se stiče utisak da preko njega igrati širu političku i geopolitičku igru – nije naročito inteligentno. Ðukanović je već, to valjda nije zaboravljeno, odigrao za druge nimalo nježne igre protiv Hrvatske – naglašava on.
Lekić kaže da mu je žao što je Milanović pozivom i tretmanom Ðukanovića “u sadašnjoj fazi njegovog huškačko-ekstremističkog delovanja s ciljem destabilizacije Crne Gore, koja u strasti i agresivnosti podsieća na onu kad je zamrzio šah zbog šahovnice”, pokazao format državnika iz poznatog balkanskog repertoara.
Puhovski, s druge strane, ocjenjuje da je uvjeren da Hrvatska nema moć da održava Ðukanovića na vlasti, ali da ima interes da ga podržava dok god je to moguće.
– Da zaboravi to što je radio devedesetih godina, da zaboravi cijelu koruptivnu hobotnicu koja se vezuje za njega, ali i da zaboravi na to da je u Hrvatskoj potpuno zabranjeno postojanje Hrvatske pravoslavne crkve. Ona postoji u Hrvatskoj samo kao nevladina organizacija. U svemu tome nema nikakve principijelnosti… – dodaje on.
Lekić kaže da, pošto je Hrvatska demokratska država, očekuje da će neko s njenog institucionalnog nivoa na neki diplomatski način korigovati ovu “epizodu”.
– Da će makar smanjiti divljenje koje je hrvatski predsjednik pokazao prema Ðukanoviću, a time i smanjiti moguću iritiranost crnogorskih građana. Što bi, naravno, doprinijelo daljem razvoju dobrosusjedskih odnosa Crne Gore i Hrvatske, čemu mi u Podgorici iskreno težimo – zaključuje on.