HRVATSKA: ODBILA SAM MITO pa su me izolovali i zvali „Majka Tereza“!
Nakon skandala u Slavonskom Šamcu, isplivala iskustva osobe koja godinama radi na graničnom prelazu u Slavoniji.
– Kad se na YouTubeu pojavio snimak na kojoj se čuju dvije carinske službenice kako od putnika traže mito, na mom graničnom prelazu svi su se čudili, zgražali i nazivali ih glupačama, mada se i kod nas događaju slične stvari – za Telegram je rekla osoba koja obavlja carinske poslove na jednom velikom graničnom prelazu u Slavoniji.
Sagovornica koja je iz logičnih razloga tražila da ostane anonimna, ispričala je kako je zbog tog događaja u Područnoj carinskoj kancelariji Osijek, nadležnom i za granični prelaz u Slavonskom Šamcu, nastala prilična frka. Pročelnik Berislav Leko i njegov zamjenik Hrvoje Čović užurbano su počeli sa premještanjem carinika. Inače, Čović je u aprilu ove godine, ponajviše zbog afere sređivanja ispita za brata, uz pomoć Josipe Rimac, nakon isteka mandata razriješen dužnosti šefa Carinske uprave, pa je prebačen u Osijek za Lekinog pomoćnika, zbog čega je mijenjana sistematizacija.
– Znam od ranije kako su neki lili gorke suze kada su premješteni sa Bajakova – kaže osoba sa kojom su novinari Telegrama razgovarali, a koja godinama radi carinske poslove na graničnim prelazima.
Otkriva i zašto je tako. Kaže, kada je počela raditi čula je kako se u carinskom žargonu spominje ”traka tri eura”, koja je, kaže ostala i do danas, samo se tarifa povećala, pa sada iznosi 10 eura. Toliko plaćaju vozači kamiona da bi manje čekali ili da bi im se progledalo kroz prste ako voze i robu koja nije deklarisana, a to mnogi čine. Uz redovni teret, prevoze PVC stolariju, kućanske aparate, kafu, cigarete, odjeću… itd.
Kad je počela raditi na carini, priča sagovornica Telegrama, već prvu veče na kraju smjene pozvali su je na podjelu plijena. Bio je običaj da se novac skupljen na ”traci tri eura” međusobno dijeli kako bi svi bili podmićeni i o svemu šutjeli. Odbila je uzeti svoj dio, pa su je izolovali i podrugljivo nazivali „Majka Tereza“.
Objašnjava kako ”traka tri eura” nije ”lomljenje ruku”, termin pod kojim se podrazumijeva otvoreno traženje mita, već da se radi o malim poklonima vozača koji su zadovoljni kad carinici brže rade svoj posao, kada ne idu na pauzu, pa su čekanja na granici kraća. Skupi se tako u jednoj smjeni i do 150 eura.
Telegram je u posjedu pisma kojeg je 16. septembra ove godine pročelniku i pomoćniku Područne carinske kancelarije u Osijeku u ime Sindikata državnih službenika i namještenika uputio advokat Mijo Adamčević. On, naravno, ne odobrava traženje mita kao kompenzaciju za male plate carinika, ali za loše stanje u službi odgovornim drži i nadređene šefove.
– Reći ćete plata carinika je velika, a ja ću vam reći da je ona smiješna u odnosu na ono što oni rade i kako trebaju biti nagrađeni za taj rad. Pogledajte službe za čistoću po gradovima. Pogledajte kolike su im božićnice i regresi, kolike su im otpremnine. Pogledajte da li u Hrvatskim šumama uplaćuju zaposlenicima određene iznose mjesečno u treći mirovinski stup – piše Adamčević svojim neposrednim šefovima.
I nastavlja: ”Radimo na 50 stepeni pod nadstrešnicama iz kojih sve isijava, radimo na -10 do -15 stepeni, na vjetru, na kiši i na snijegu i ne sjedimo na udobnim stolicama sa uvijek ispravnim klimama”. Da je tome tako svjedoči i činjenica kako se na jednom od najsavremenijih graničnih prijelaza, na Bajakovu, u prostorijama gdje su trebale biti smještene tuš kabine za carinike, nalazi arhiva.
Anonimna sagovornica Telegrama koja godinama radi na jednom velikom graničnom prelazu, a koja je priznala da i sama uzima novac skupljen od vozača kamiona, spominje i neke od svojih kolega za koje kaže da voze automobile vrijedne više desetina hiljada eura. Stoga su je iz Telegrama pitali gdje se na graničnim prelazima uzima tako veliki novac.
– Tu se tarifa zna, od 50 do 100 eura po autobusu. Ako vama kažem da ima dana kada u jednoj smjeni graničnim prelazom prođe i šezdesetak autobusa, sami izračunajte koliko je to novca – i dodaje kako finansijski moćniji prevoznici sami plate ”tarifu za brzi prelaz”, dok one siromašnije novac skupljanju od putnika. A svima je u interesu što prije preći granicu.
Osoba sa kojom su razgovarali novinari tvrdi kako autobuse pregledaju carinici od povjerenja svojih nadređenih, te kako dio novca odlazi i njima. Zanimljivo je i što se događa sa zaplijenjenom robom, uglavnom cigaretama, kožnim jaknama i sličnim stvarima. Puno te robe se ”tranšira”, što je izraz za podjelu plijena među carinicima.
Iako bi se cigarete, kao i zaplijenjena droga, trebala spaljivati u našičkoj Tvornici cementa, mnogo šteka cigareta završi na ilegalnom tržištu. A dnevno ih se, u jednoj smjeni, zaplijeni pedesetak, u rijetkim slučajevima i do hiljadu. Skladište u koje se odlaže zaplijenjena roba pod video je nadzorom, ali kamere nisu dobro pozicionirane, pa dio robe završi na crnom tržištu, priča osoba koja svakodnevno radi na jednom od većih graničnih prelaza. I dodaje, kako cigarete obično dilaju spremačice po okolnim selima.
S obzirom na relativno često hvatanje ilegalnih migranata u kamionima koji dolaze iz susjednih država, novinari su pitali da li je moguće da i za to postoji tarifa.
– Zna se dogoditi da ponekad na graničnom prelazu u kamionu zateknemo i migranta, ali to nema nikakve veze s ‘tarifama’. U pravilu to su migranti koji čekaju na nekom od nadvožnjaka ispred granice, pa skoče na kamion, prerežu ceradu, uđu i onda je pokušaju zakrpati. Ali to se uvijek otkrije sa obzirom da postoje kamere koje omogućavaju pogled na krov kamiona. Vozači su oprezni, pa većina njih, dok čeka na granici, popne se merdevinama na krov kamiona da bi bili sigurni kako je cerada čitava. Šverc ljudi ide preko zelene granice.
Iako su plate hrvatski carinika male, uslovi rada teški, nema štrajkova. Svi se nekako namire, a na ”trake tri eura”, pa i ”lomljenje ruku” gleda se blagonaklono jer svi od toga imaju prilično koristi. Osim, naravno kada pukne skandal kakav se dogodio na graničnom prelazu Slavonski Šamac.
Tada zabruje mediji, svi se čude i zgražaju, stvari na graničnim prelazima primire se na dan-dva, a onda opet počinje sve po starom, zaključuje osoba sa kojom je Telegram razgovarao.