DRUGA STRANA PRIČE Sezonac podijelio svoje „prijatno“ iskustvo

ALOONLINE.BA/VEČERNJILIST | Region ∙ 24.08.22 14:04 ∙ 0

Sezonski rad je težak, no postaje još teži kada je poslodavac nekorektan

Foto: Pixabay

Da je sezonski rad težak jasno je svakome ko je barem jednom probao takav tempo rada, ali ako još naiđete na nekorektnog poslodavca stvari se lako mogu pretvoriti u priču iz noćne more, a evo kako to izgleda na osnovu priče jednog sezonca.

Njegovo pismo počinje ovako: „Početkom maja ove godine stigao sam u Medulin. Dobio sam posao kao konobar i prema telefonskom razgovoru, na kojem sam i dogovorio posao trebalo je sve biti u najboljem redu: plaćen stan, radno vrijeme od 9 sati na dan, jedan dan u sedmici slobodan, prijava, plata 1 000 evra na račun, napojnice su moje. Gazda se u tom prvom razgovoru činio kao korektan poslodavac, sa mnogo iskustva u turizmu i razumijevanja za radnike.“

No uskoro se susreće s prvim neugodnim iskustvom. „Smješten sam u stan s još tri radnika iz Makedonije. Jedna soba u kojoj se i kuha i spava te improvizovano kupatilo bez vrata. Iako se međusobno nismo poznavali brzo smo našli zajednički jezik. No stan je bio prljav, mašina za veš i tuš bili su neispravni, a u kuhinji smo imali samo kuhalo za vodu bez i jedne čaše, pribora za jelo ili lonca. Gazda nam je kratko rekao da tražimo previše i neka vani pijemo kavu i jedemo, a tuš ima na plaži!“

No vrlo brzo počinje druga noćna mora. Ona na radnom mjestu.

„Radili smo smjene od 12 sati na dan, bez dana odmora, a napojnice je uzimao gazda. Svoj ugovor o radu dobio sam tek nakon mjesec dana, a na njemu je pisao minimalan iznos. Rekao sam gazdi da se nismo tako dogovorili, a njegov je odgovor bio da su mu troškovi preveliki te da ću razliku od minimalne plate do dogovorenih 1 000 evra dobiti na ruke“, nastavlja o svome neugodnom iskustvu sezonac.

I baš kad su mislili da stvari ne mogu postati gore početkom juna stupaju na snagu nova poslovna „pravila“.

„POS aparat (za plaćanje karticama) se skriva i koristi samo ako gost baš nikako ne može platiti gotovinom. Ne moram ni spominjati koliko je to neugodnosti izazivalo, jer su posvuda u baru bile oznake da se prihvaća plaćanje karticama. Neugodnosti smo obično doživljavali s strancima, a koji su bili većina naših gostiju. No oni su po navici željeli platiti karticom. Drugo. računi se izdaju samo ako neko baš inzistira, a sav promet iz novčanika se nekoliko puta na dan predaje gazdinom rođaku koji se predstavljao kao bodigard, a zapravo mu je posao kontrola radnika. Kako su gosti često očekivali račun tako smo ih mi radnici i izdavali. Gazda nam je zbog toga zaprijetio da će nam skidati od plate jer ne radimo po njegovim „pravilima“.“

Ubrzo nakon neugodnog iskustva mladić je pronašao novi posao 100km dalje od Medulina gdje, kako kaže, radi za poštenog poslodavca.

Obratio se svim nadležnim institucijama i nada se da će biti poduzete odgovarajuće mjere.

Kada je dao otkaz gazda iz Medulina dao mu je samo dio plate, kako bi ga kaznio, jer ‘ko je on da odlazi usred sezone‘. Svoju je priču htio ispričati javnosti, jer misli da gosti trebaju čuti i drugu stranu, ‘onu o kojoj se ne priča i onu koja se ne vidi na licima umornih, ali vrijednih radnika’.

BONUS VIDEO: