ODAKLE OVAJ OTAC CRPI SNAGU? Bolna ispovijest Nenada Periša: Izgubio sam svoje ime i prezime, postao sam Matejev tata

ALOONLINE.BA | Region ∙ 31.12.22 09:37 ∙ 0

Ova godina je bila nevjerovatno tragična i cijeloj našoj porodici je promijenila život. Matej je otišao sa ovog svijeta iznenada. Iz potrebe da proslavi dolazak Nove godine dogodilo se to što se dogodilo i nepovratno se sve promijenilo

FOTO: Alo, ilustracija

Ovim riječima počinje svoju bolnu i emotivnu ispovijest za beogradski medij, Nenad Periš, otac Mateja Periša (27) iz Splita, koji je prije tačno godinu dana nastradao u Beogradu, udavivši se u Savi.

Mladić je došao u Beograd sa svojim prijateljima iz Splita u namjeri da tu dočekaju 2022. godinu. U noći između 30. i 31. decembra, uoči dočeka, Periš i drugovi su se provodili u klubu „Gotik“ u Beton hali.

U jednom trenutku Matej je izašao napolje i više se nikada nije vratio. Kako je istragom utvrđeno, on je upao u Savu i udavio se iste večeri, a tijelo je poslije do sad neviđene potrage, pronađeno u Dunavu na Adi Huji.

Cilj života se promenio

Mladićev otac smogao je snage i otvorio dušu, naglasivši „da je njegov život sada obojen nekom drugom bojom“.

– Cilj života se promijenio, mi smo morali da pronađeno dodatnu snagu, cilj i motiv da bismo to kako znamo i umijemo prihavtili – drhtavim glasom kaže Nenad:

– Samo na trenutke uspijem da skrenem misli, da se posvetim nečemu drugom, ali vratim se Mateju natrag. Bogu ipak zahvaljujem na svemu, svi nosimo krst koji smo dobili i on nikada nije težak, zato treba verovati i nadati se tom ponovnom sustretu sa Metejem, nastaviti hodati napred, što nikako nije lako.

Periš objašnjava da porodica i sada svaki uspjeh dijeli sa Matejem kao da je tu.

– Njegove sestre idu u školu i svaki njihov napredak je sa njim, osjećamo da smo zajedno i da se zajedno radujemo. Meni je jako važno da osjećam Matejevu ljubav koju je svima nama podijelio. U svakom trenutku, kada me čovjek prepozna na ulici, on vidi Mateja. Ja sam njegovim nestankom za mnoge ljude postao Matejev otac, izgubio sam svoje ime i prezime, a postao sam njegov otac i to mi je iskreno drago. Ono što je Matej podijelio među svim ljudima ja još ne mogu da razumijem, to je bila ogromna navala emocija i ja sa zadovoljstvom prihvatam to da me ljudi tako prepoznaju, kao njegovog oca.

Patrijarh Porfirije

– Dobio sam čestitke za Božić od patrijarha srpskog Porfirija i nadbiskupa beogradskog Stanislava, mnogo sam na tome zahvalan jer to pokazuje jedno zajedništvo u vjeri, ali i ljudsko zajedništvo. Ljudskost ne poznaje granice i ona prolazi sve barijere koje smo mi sami postavili, ne znamo ni zbog čega. Ja sam najljepše želje dobijapo od ljudi iz Srbije, Hrvatske, sa prostora cijele bivše Jugoslavije, i jako sam na tome zahvalan, što su svi ljudi pokazali ljudskost i razumjeli tragediju. Zbog vjere i svih pozitivnih emocija koje sam dobijao od ljudi znam da sam postao bolji čovek – zaključuje Nenad Periš.

Nenad Periš se prisjetio i posljednjeg susreta sa sinom i ispričao kako je taj dan za njegovu porodicu izgledao godinu dana kasnije, bez Mateja.

– Za Božić, 25. decembra je bilo godinu dana kada smo posljednji put zajedno ručali i kada smo posljednji put zajedno igrali karte on, njegove dvije sestre i ja. Te partije su nam bila jako zanimljive, radosne, svi smo to voljeli. Sjećali smo se tačno gdje je ko sjedio i proživljavali taj trenutak. Sad će doći i dan njegovog nestanka, moramo i to proći svi zajedno. Obilježićemo i to u krugu porodice i bliskih prijatelja, biće održana misa zadušnica. Siguran sam i da ćemo taj dan biti bliže Mateju – kaže Nenad ne krijući suze.

Žao mi je što pate

Govoreći o Matejevim drugovima s kojima je prije godinu dana krenuo na put bez povratka, Nenad kaže da njima ništa ne zamjera:

– Par puta sam vidio njegove prijatelje, to su mladi ljudi i nastavljaju, naravno, živote kako mogu opterećeni tim nesrećnim događajem. Sve mi je to jako teško, ali i njima je mnogo teško, pogotovo u ovim trenucima kada sigurno proživljavaju ono što se događalo prije godinu dana i žao mi je svih koji pate zbog tog događaja.

Nenad Periš je, kako kaže, nastavio svoj život kako je znao i umio uz konstantnu podršku ljudi koji ga okružuju.

– Radim, nastavljam sa životom, nisam prekidao, ali kolege i svi ljudi oko mene imaju mnogo razumijevanja zbog svega što se dogodilo. Vaterpolo je i dalje moj hobi, sudim i dalje te utakmice, bio sam na Evropskom prvenstu, Azijskom, naravno sve je to drugačije nego što je bilo. Želim da vjerujem da je moj sin tu sa mnom i da mi pomaže u svemu tome – objašnjava kako uspijeva da nastavi dalje poslije tragedije koja ga je zadesila.

Iističe i da je tokom ovih godinu dana dobio puno pozitivnih emocija i misli od ljudi koje ni ne poznaje i da mu to mnogo znači.

Posljednja želja

Matej je bio mlad i ambiciozan, imao je planove za budućnost, a njegov otac bi volio da proba da ostvari bar mali dio njegovih želja.

– Ima nešto što je on jako želio i ja težim za tim da to ostvarim iako se još nećkam jer će mi to biti jako emotivno. Matej je htio da kupi brod, imali smo planove da to uradimo zajedno, značilo bi mnogo jer je on imao planove da njime plovimo. U tim planovima sam, da to uradim za njega. To je njemu bila želja, zajedno smo to gledali i zato bih volio da to ostvarim nekada – kaže nam Nenad.

BONUS VIDEO: