UPOZNAJTE SRPSKOG ZETA MOMU IZ AFRIKE: Obožava sarmu i rakiju, jezik naučio uz pjesme Tome Zdravkovića
Mouamar Sequeira (39) kao i svi Srbi, jutro započinje kafom sa svojim prijateljima, radi od 10 do 18 časova i uči da pravi najbolje sarme na svijetu.
Rođen je na Novoj Gvineji, a zbog ljubavi se prije šest godina preselio u Beograd.
– Studirao sam u Brazilu, gde sam upoznao i svoju buduću suprugu. Ona je došla na odmor kod svog strica koji predaje na mom fakultetu i tako smo se i upoznali. Prvo sam došao 2014. godine na 14 dana, a onda smo se 2015. godine zvanično i preselili – započinje svoju priču za 24sedam Momo.
Odluka da se preseli, nije bila laka, pored toga što nije poznavao jezik, prepreka mu je bila i da se oprosti od svojih prijatelja.
– Ne samo da nisam znao srpski, već ni reč engleskog. Jedino sam znao francuski i portugalski. Bilo mi je teško da se oprostim od prijatelja i porodice. Sve mi je bilo novo, osećao sam se kao dete koje uči prvi put da hoda – dodaje on.
Ipak, njegova priroda, pomogla mu je da se uklopi, a želja za učenjem, dovela ga je do toga da je razgovor sa novinarom 24sedam vodio na tečnom srpskom.
– Sviđa mi se vaša kultura i mentalitet, slični ste Brazilcima. Ja nisam tuđ čovek, volim da se družim, izlazim na ulicu. Srećan sam što sam ovde, samo mi fali da malo bolje pričam jezik – smeje se Momo.
Kaže da se mahom druži sa starijim ljudima, jer ga oni ne zadirkuju zbog kose, ali i boje kože.
– Moji prijatelji su mahom stariji ljudi, svako jutro pijem kafu sa njima. Smatram da mogu mnogo da naučim od starijih – dodaje.
Kako je njegovo ime teško za izgovaranje, pitali smo ga da li su mu prijatelji dali neko „srpsko“.
– Zovu me Žile, Momo, Žiko i Zito. Najviše volim da me zovu Zito, jer se moja mama zove Mouamar Zita i ta reč znači „sve“ – objašnjava on.
Rakija na eks
Sa našim običajima, prvi put se susreo u Brazilu, gdje je sa suprugom bio na slavi. Tada je probao i rakiju, ali nije znao za čuvenu caku.
– Mnogo volim rakiju. Video sam da je ljudi piju na eks, pa sam i ja. Međutim, nisam znao da se ona „gasi“ vodom. Jedva sam došao do kuće, a i sutradan sam bio mamuran – priča Momo.
Nakon danka neiskustvu, sada rado sa porodicom svoje supruge pravi rakiju u Čačku.
– Volim što učim da spremam rakiju, a pravim i ajvar. To je stvarno težak posao – pojašnjava on.
Koliku ljubav gaji prema rakiji, govori i činjenica da ju je nosio svojima u Afriku.
– Kaže meni žena, nećeš moći da preneseš, a joj odgovaram: „mogu, mogu“. Odneo sam im deset litara rakije jer je mi ne pravimo u Africi. Svi su bli oduševljeni i pitali su me da li imam još da im donesem – kroz smeh priča Momo.
Prijatelji mu se čude što je došao baš u Srbiju da živi, iako ima novca da priušti sebi život u bilo kojoj zemlji, a on odgovara:
-Ja nisam ovde zbog para, Beograd je moja sudbina. Prilikom prve posete Srbiji, otišao sam sa suprugom u Čačak jer je ona odatle. Proveli smo tamo 14 dana. Išao sam i na Guču, jeli smo kupus – smeje se Momo.
Ističe da mu se sviđa što su Srbi veseo narod, ali zamjera „što se brzo ljute i nerviraju za sitnice.“
Srpski naučio uz Tomine pesme
I Momo je po prirodi veseo čovjek i voli da pjeva. Uz pjesmu je i naučio naš jezik.
– Na slavi u Brazilu sam prvi put čuo Tomu Zdravkovića i tako je krenulo. Učim srpski kroz njegove pesme. Volim „Kafana je moja sudbina“, „Pustite me da živim svoj život“, „Sliku tvoju ljubim“, ali i mnoge druge – govori Momo i dodaje da i kada je srećan i kada je tužan, sluša našeg velikog boema.