Kako je Vuk Karadžić pjevao svom mezimcu: Zanimljiva anegdota iz života reformatora srpskog jezika
Deda i unuk imali su svoje zajedničke trenutke i bili su vezani. Vuk je imao vremena da se njima bavi više nego svojom djecom, i rado bi ga cupkao na kolenu uz pjesmicu „Međed bere jagode“. Kad dođe do stihova „Danas, sutra neđelja, Ženićemo međeda“ i zamahne rukom uz povik „ijuju“, Janko bi počeo da grca od smijeha.
Nekad bi ga Vuk stavio među kolena i polako mu pomjerao glavu s desna nalijevo kao žena sito i govorio: „Seje baba brašno, Na đedove gaće, Na babinu opregaču, Na đedove gaće.“
Na ovoj fotografiji iz Muzeja Vuka i Dositeja je upravo Janko Vukomanović, inače rad bečkog fotografa Fašinga (Fasching).
Janko je zbog svojih zasluga u borbi protiv turaka od kneza Milana 1877. godine odlikovan kolajnom za hrabrost, petnaest godina pošto je napravljena ova fotografija. Nažalost, već sljedeće godine je umro. Janko je preminuo od iste bolesti kao i njegov otac, galopirtajuće tuberkuloze. Jednom od drugova predao je sve svoje stvari, što pokazuje da je bio svjestan da umire, ali ipak, po nekima Janko je stradao u dvoboju, igrajući jednu vrstu ruskog ruleta.
BONUS VIDEO: