DR GABOR MATE OTKRIO ŠTA VELIKO PROPUŠTATE U ŽIVOTU Ovo niko neće moći sutra da vam vrati

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 11.04.24 10:14 ∙ 0

Kanadski ljekar koji se posljednjih godina bavi prevazilaženjem zavisnosti i trauma ispričao je nedavno gostujući u jednom podkastu šta bi promijenio u svom životu.

foto: prntscrn

Dr Gabor Mate je kanadski lekar i istaknuti stručnjak koji je karijeru posvetio prevazilaženju zavisnosti i trauma, a koji je u Beogradu boravio kao gost Fondacije „Novak Đoković“. Mate je dobitnik nagrade „Hubert Evans“ za književnu publicistiku, njegove knjige prevedene su na više od 30 jezika, a za medicinski rad odlikovan je i Ordenom Kanade. U Srbiji ga najviše vezuju za porodicu Đoković, tačnije Jelenu koja često navodi da se vodi njegovim principima u odgajanju dece i generalno u pristupu životu.

Nedavno je dr Mate gostovao u podkastu „Feel Better, Live More“ koji vodi dr Rangan Chatterjee, a na društvenim mrežama ovih dana viralan je snimak u kojem on, kroz priču o knjizi o medvjedu Viniju Pu, ispričao šta je u životu najvažnije, a što je on zanermario i kao dete i kao odrasla osoba.

„Kada bih mogao ponovo da biram kako bih živeo svoj život, ne bih ga živio na ovaj način. Da li znate Vinija Pua?“, upitao je doktor Mate voditelja. „Ne lično“, našalio se doktor voditelj. „Okej. Knjigu. Kraj te knjige bi me godinama dovodio do suza. U priči Kristofer Robin mora da ide u školu i on govori svojim prijateljima, životinjama, igračkama, da više neće moći toliko da se igra sa njima. I ono čega nisam bio svjestan kada sam išao u medicinsku školu i kada sam posao ljekar, koliko sam bio teran da opravdam svoje postojanje u svijetu – volio bih da nisam toliko radio. Kada ste natjerani da radite, zapravo ignorišete ono što je bitno, a to je da napravite pauzu od svog posla i jednostavno provodite vrijeme uživajući sa svojom djecom, sa svojom ženom, svojom porodicom. Ja to nisam radio. Uvijek sam osjećao da moram da nastavim da radim, a knjiga se završava izjavom ‘I šta god da rade, gdje god da idu u čarobnoj šumi, mali dječak i njegov meda uvijek će se zajedno igrati.’ I ta rečenica bi me godinama rasplakivala, ljudi žrtvuju svoju razigranost, svoju radost, vođeni nesvjesnim potrebama da potvrde svoje postojanje, a odakle dolazi to, to dolazi iz dečjih trauma. Igra je toliko važna i radost je toliko važna, u tom smislu, uvijek možemo nastaviti da se igramo u Čarobnoj šumi, i to je jednostavno suštinski.“

BONUS VIDEO: