TAJNE RAZVIJENOG SVIJETA Iz ovih razloga u prošlosti su se nosile perike
Bogati Evropljani skrivali su mnoge tajne ispod svojih perika. Ove tajne su bile nekada neprijatne, često sramotne i, sa današnjeg stanovišta, uglavnom prilično jezive.
Za početak, bio je tu sifilis…
Prikrivanje gubitka kose zbog opake bolesti
Negdjee ‘90-ih godina 15. veka sifilis je počeo da se širi Evropom. Pošast koja se prenosila seksualnim kontaktom i bila poznata i kao “francuska bolest”, u jednom trenutku bila je rasprostranjenija nego kuga, a kako antibiotici nisu bili izmišljeni, za nju nije bilo lijeka.
Manji simptomi sifilisa uključivali su otvorene rane i opadanja kose. Nakon što bi bolest uznapredovala pratili su je gubitak vida, gubitak sluha i, u ekstremnim slučajevima, dovela bi do ludila.
Još u Enciklopediji Denisa Denota tvrdilo se da je duga kosa u Francuskoj bila poznata kao znak kraljevske krvi od drevnih vremena. Što je kosa duža, to je viši društveni rang osobe koju ju je nosila bio. Sa druge strane, gubiti kosu bilo je velika sramota!
Pošto je duga kosa bila statusni simbol, bogati Evropljani su počeli da nose perike kako bi sakrili ćelavu glavu, kraste i otvorene rane, pa tako i činjenicu da su oboljeli od sifilisa.
Kralj koji je plaćao 48 majstora perika
Kralj Francuske Luj XIV došao je na tron sa nepunih 5 godina. Takođe, bio je veoma mlad kada je počeo da ćelavi – prvi zapisi o tome potiču iz 1655. kada mu je bilo tek 17 godina.
Poznat i kao “Kralj Sunce”, Luj je bio veoma narcisoidan i opsedjnut svojim imidžom. Naručivao je portrete, kovao novčiće, plaćao najbolje vajare da izrade skulpture po njegovom liku… Ćelavost se nikako nije uklapala u tu njegovu sliku.
Na kraju je zbog svog imidža angažovao 48 majstora perika. Perike koje je nosio bile su nevjerovatno dugačke i bujne, sa sve više i više slojeva kose.
Neki drugi “sramotni” detalji
Perike su nastavile da se nose i nakon Luja i Čarlsa, ali ovoga puta prikrivale su jednu drugu “nezgodaciju” – vaške!
Vaške su bile veliki problem u svim slojevima društva. A, perike su mogle da riješe i ovaj problem prilično praktično! Ljudi bi obrijali glavu, insekti bez dlaka ne bi mogli dugo da prežive, a perika bi bez kose još bolje stajala.
Istina, ovo rješenje je djelovalo samo neko vrijeme, jer su vaške mogle da se nastane i u perikama. Vlasuljari bi ih uklanjali iskuvavanjem perika u vreloj vodi.
Perike su bogati koristili i kako bi štedjeli vrijeme za pravljenje frizura. Oni su lako mogli da kupe perike i unajme vlasuljare da ih čiste i održavaju. Cijeli proces je bio veoma naporan jer su ogromne perike bile teške i morala je da ih pridržava jaka konstrukcija. Zato je vremenom ovo postao luksuz koji su sebi mogli da priušte samo najbogatiji građani i plemstvo.
Trend nošenja perkika (iz bilo kog razloga) počinje da nestaje krajem 18. vijeka. Tokom Francuske revolucije sa gnušanjem je odbačen kao privilegija i hir aristokratije, dok je u Britaniji uveden porez na prah koji se koristio za prikrivanje neprijatnih mirisa perika što je značajno proredilo ljude koji su željeli da za ovaj “modni detalj” dodatno plate.
BONUS VIDEO: