TAJNE LEDENOG OBLAKA oko našeg Sunčevog sistema
Astronomi nikada nisu izravno vidjeli Oortov oblak, a najudaljenija svemirska letjelica koju je čovječanstvo ikada lansiralo – Voyager 1 – neće stići tamo još 300 godina. No, nova istraživanja i nadolazeće svemirske misije sada počinju otkrivati neke njegove tajne. Posjete udaljenih kometa poput C/2002 F3 (Neowise) takođe pružaju neke tragove.
Oortov oblak prvi je predvidio Jan Oort 1950. kako bi objasnio postojanje kometa poput Neowisea. Za razliku od kratkotrajnih kometa, kojima je obično potrebno manje od 200 godina da kruže oko Sunca i dolaze s ledenog diska izvan Neptuna zvanog Kuiperov pojas, podrijetlo onih s mnogo dužim orbitama bilo je teže objasniti. Većini dugogodišnjih kometa potrebno je između 200 i 1.000 godina da završe jednu orbitu Sunca. Oni takođe imaju ekscentrične orbite, koje se približavaju Suncu, a zatim ponovo izuzetno daleko.
Oort je objasnio da bi te komete mogle doći iz ljuske udaljenih objekata, većinom napravljenih od stijena i leda, daleko izvan dosega našeg Sunčevog sistema. Smatra se da ova ogromna ljuska objekata počinje otprilike 306 milijardi km do 756 milijardi km od Sunca. To je ekvivalentno 2000-5000 puta udaljenosti od Zemlje do Sunca (udaljenost od 93 miliona milja (150 miliona km), poznata kao astronomska jedinica (AU)) ili 0,03-0,08 svjetlosnih godina. Prema nekim procjenama, oblak se tada proteže u svemir do 100.000-200.000 AJ (150000000000 AU) do 18 biliona kilometara (29 biliona km).
-Zasad nemamo drugo zadovoljavajuće objašnjenje za nastavak snabdijevanja dugogodišnjih kometa koje promatramo – kaže Cyrielle Opitom, koja proučava komete i Sunčev sistem na Univerzitetu u Edinburgu. Prilikom rekonstrukcije svojih orbita, čini se da dijele afel – najudaljeniji od Sunca – na oko 20.000 puta udaljenosti od Sunca do Zemlje, u onome što nazivamo Oortovim oblakom.