ZNATE LI ŠTA JE „LAPOT“ Najstrašniji običaj u Srbiji: Ubijali stare, najbliže članove porodice

On nije samo vezan za naše krajeve, već je bio prisutan i kod naroda Sjeverne Evrope, ali i kod američkih Indijanaca i Japanaca. Postavlja se pitanje da li je lapot bio vrsta drevne eutanazije, a prikazuje odnose djeteta i roditelja, čije je izvorište Edip, mitološki junak Grčke.

Korijen i značenje riječi lapot (lap) je staroslovenskog porijekla, a označava gubljenje, iščezavanje, nestajanje. Sličnost sa ovom rječju kada je u pitanju oblik i značenje imaju: lapoti, lapara, izlapio…

Lapot je mitski običaj senicida u Srbiji, odnosno ubijanje roditelja ili starijih članova porodice, onda kada njihovo izdržavanje postane preveliki teret za porodicu.

Prema pisanjima T. R. Đorđevića iz 1918. godine o običajima brdskih predjela okoline Zaječara, ubistvo bi bilo izvršavano sjekirom ili motkom, i cijelo selo bi bilo pozvano da prisustvuje događaju. U nekim mjestima bi stavljali kukuruznu kašu na glavu osobe prije ubistva da bi na taj način pokazali kako kukuruz ubija starce, a ne oni sami.

Ova legenda ima svoj korijen u narodnim pričama o rimskoj vlasti i lokalnim tvrđavama kojima su gospodarili, a antropolog Senka Kovač u jednoj studiji o starenju pominje da se u Istočnoj Srbiji imenom “lapot” naziva običaj ubijanja starih.

Običaj bio rasprostranjen širom Balkana

Ovaj običaj je bio zastupljen u Istočnoj Srbiji, makedonskom Torbešiju (oblast Skoplja), dijelu Crne Gore (pleme Pješivac, npr.) i zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Ubijanje su najčešće vršili njihovi sinovi i rođaci uz prisustvo cijeloga sela. Seoski telal bi išao od kuće do kuće i vikao “Lapot je u toj i toj kući, dođite na podušje.”

Na različite načine su ubijali starce, pa se tako u Homolju praktikovalo odrubljivanje glave sjekirom ili plugom, u Timoku ubijanje motkom, u Makedoniji su klali, u Crnoj Gori udarali sjekirom u potiljak, dok su u Bosni trovali.

S obzirom da su vjerovali da ih poslije smrti čeka bolji život, starci su se pokoravali ovom drevnom običaju, pa sinove čak i blagosiljali “Sine moj, da si živ i zdrav mnogo godina i da dočekaš starost, pa i tebe sin ovako da isprati na onaj svijet.”

Mit ili stvarnost

U studiji objavljenoj 1999. godine Bojan Jovanović tvrdi da su prethodni antropolozi poput Trojanovića, Đorđevića i Čajkanovića pomiješali mit sa stvarnošću i da je dobro poznata priča o unuku koji je sakrio svog dedu da bi ga zaštitio od lapota poslije loše žetve, vraćajući ga potom u selo gdje je mudrost starog čovjeka pomogla da se preživi, služila upravo kao osnova za utemeljenje mišljenja da stari ljudi treba da budu poštovani zbog svog znanja i zbog mudrih savjeta, prenosi Blic Žena.

Postoji i legenda da je sin ubio svoga oca, pa ga je pomoću kuke vukao do groblja. Vodio je i svoga sina. Kada su stigli do groblja on htjede da baci kuku ali mu dijete reče “Ne bacaj kuku! Biće mi potrebna kad ti ostariš.”

BONUS VIDEO: