NOSILI SU JE SAMO ODABRANI Odjeća u crnoj boji u prošlosti nije bila dostupna svima

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 17.02.24 23:30 ∙ 0

Svi znamo nekoga ko obožava crnu, ta ne-boja ima snagu, moć, ali i sofisticiranost

Pexels

Rijetki su oni koji je ne nose, prije se može reći da je nose svi, a neki čak konstantno. Svi znamo nekoga ko obožava crnu, ta ne-boja ima snagu, moć, ali i sofisticiranost.

Crna je glavni element mnogih garderoba, a stručnjaci za stil često naglašavaju njenu raznolikost i mogućnost prilagođavanja svim prilikama. Iako je nekad neprimjerena, crna je uglavnom i većinom prisutna u svim kulturama i dive joj se na svim stranama svijeta. U njoj se možemo osjećati moćno, ali i buntovno, u zavisnosti od materijala i forme. Ona je kao ‘čisti’ početak, na koji slažemo elemente po želji.

Ali, nije uvijek bilo tako, jer je do Srednjeg vijeka bila rijetkost, bilo je teško proizvesti nešto tako tamno i lijepo. Naime, procesi bojenja koji su omogućili proizvodnju dubokih, tamnih, upečatljivih nijansi crne još nisu bili razvijeni.

Crna je bila i tema zakona o raskoši koji su je zabranjivali nižim slojevima društva.

Zato su je bogataši i porodice plemićkog porijekla nosili u raznim prilikama – ona je dokazivala njihov status, baš kao i danas logomanija.

Priča o tome kako je crna odjeća zauzela posebno mjesto na današnjoj modnoj sceni zapravo je povezana s klasama u društvu.

Jer, koliko je nekada bila rezervisana za bogate, toliko je danas svima dostupna, u raznim stilovima i trendovima. Nema više isključivo asocijaciju na luksuz, iako je naravno i dio skupih kolekcija.

Jedan od bitnih likova vezan za istoriju oblačenja u crno je britanski socijalista iz 19. vijeka, Beau Brumel, koji je nosio crnu ‘uniformu’ i izjavio sljedeće: „Da bi neko bio zaista elegantan, ne bi trebao da bude primijećen“. Nešto od toga razumijemo i danas, kad se uvučemo u crno zaista možemo biti decentni ako, naravno, isključimo šljokice i razne metalik teksture.

Početkom 20. vijeka Koko Šanel primijenila je sličnu filozofiju na žensku garderobu, kad je osmislila malu crnu haljinu.

Vog je 1926. objavio da je mala crna haljina ‘Šanelov Ford’, što je zapravo ukazivalo na dostupnost odjevnog predmeta masama, a ne visokom staležu. Haljina je zapravo bila sličnog stila uniformi prodavačica i drugih žena iz radničke klase, ali ovim je Koko uvedena u sve staleže.

Tako je krenula njena vladavina u svim slojevima društva, a nošenje crne dalo je silueti jednostavnost i sofisticiranost.

Ali, ujedno je dio nekih buntovnih stilova – primjer su mala kožna jakna i Marlon Brando u ‘Divljaku’ i dio subkulture tokom 60-tih, kada su crne kožne jakne bile uniforma revolucije.

Tokom 80-tih u Zapadnoj Njemačkoj izmislili su ‘Blek Blok’, strategiju u kojoj se ljudi koji idu na proteste oblače u crno kako bi uspostavili solidarnost i izbjegli mogućnost da ih policija identifikuje.

Tunike za diplomiranje vrlo često su crne, što asocira na jedinstvenost i profesionalizam.

Crna može upotpuniti garderobu, ali ipak ne smijemo zanemariti boju u potpunosti. Crna nam može dati i otužan, stariji izgled, zato je bitno da su ti tamni komadi lijepi i uredni, a dubina pigmenta postojana, kako bi sve zajedno bilo elegantno, prenosi 24sata.

BONUS VIDEO: