MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI! Poštujte narodne običaje na Božić!

S. A. / AloOnline.ba | Razonoda ∙ 07.01.22 07:29 ∙ 0

Nekoliko običaja kod pravoslavnih hrišćana.

Foto: Pixnio

Božić je najradosniji hrišćanski praznik kojim se proslavlja rođenje Isusa. Ovaj praznik je širom svijeta poznat i kao porodični praznik sreće. Praznuje se tri dana. Prvi dan Božića slavi se 7. januara.

Na Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim hramovima i objavljuje se dolazak Božića i Božićnog slavlja. Pravoslavni vjernici idu na jutrenje i Liturgiju, pričešćuju se, a potom dolaze u tople domove, gde je spremljena bogata trpeza.

Domaćin i svi ukućani na Božić oblače najsvečanije odjelo, i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Poslije službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: “Hristos se rodi!” i otpozdravljaju: “Vaistinu se rodi!” Valja napomenuti da se ovako pozdravlja i govori sve od Božića do Bogojavljenja.

Položajnik

Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni namjernik, i on se posebno dočekuje u kući, i zove se položajnik. Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: “Koliko varnica, toliko srećica, Koliko varnica toliko parica (novca) Koliko varnica toliko u toru ovaca, Koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, Koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj”.

Položajnik simbolički predstavlja one Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica poslije toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovjek, koji na Božić, i za cijelu narednu godinu donosi sreću u kuću.

Rano ujutro na Božić poslije Svete Liturgije, domaćica zamjesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak.

Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, glavu i dio od rebara. Kada svi stanu za sto, domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Peva se božićni tropar i čita se “Oče naš”. Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice.

Česnica se okreće kao slavski kolač i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za trpezu.

Šta valja raditi o Božiću, ovo su neka od narodnih vjerovanja:

– Sve što vam je zadavalo muke preko godine treba ujutru na Božić uraditi i to vam više neće biti problem. Na primer, ako vas muči matematika, uradite ujutru najlakši zadatak i tokom cijele godine nećete imati problema. Ovo važi i za sve druge predmete i poslove.

– Vodom u kojoj je opran sud od miješenja česnice zalivale su se voćke da bi bolje rodile naredne godine ili se sipala u saksije sa cvijećem da bi ono ljepše cvjetalo.

– Tijesto koje bi ostalo na rukama domaćice poslije mješanja česnice, domaćica bi skidala i stavljala na voćke koje su slabo rodile, da bi naredne godine dale više ploda.

– U pojedinim krajevima se gata prema plećki od pečenice. Ako je na pečenoj plećki, kad se izvuče kost, ostalo mesa na kosti, vjerovalo se da će te godine stoka biti plodna.

– Nekad je značajnu ulogu u božićnim običajima imala i božićna svijeća. Neke porodice su je palile već na Badnje veče, a obavezno je paljena o ručku prvog dana Božića. Svijeću su palili na početku ručka ili kad se iznese božićno pečenje. Svijeću je palio domaćin, najčešće sa tri vlati pšenice, odnosno slame.

– Od konopca kojim je vezan naramak slame koji se unosio u kuću treba ujutru na Božić u dvorištu napraviti krug i u njega staviti kukuruza i pšenice da bi se kokoške nahranile. Vjeruje se da će one tokom cijele godine jaja nositi na jednom mjestu.

U knjizi Mile Bosić „Božićni običaji Srba u Vojvodini“ navodi se da u svim selima Vojvodine na Božić, rijeđe drugog dana, održavao običaj jahanja konja. Jahači na konjima jure kroz selo, „vijaju Božić“.

U većini sela, odmah poslije božićnog ručka isterivali su konje iz štala, svečano ih opremali, ogrtali ćilimom ili kitili peškirom, i u galopu jurili seoskim ulicama. Jahali su uglavnom momci, kao i mlađi oženjeni ljudi. Jahači su svraćali u kuće rođaka, ili u kuće koje su imale djevojke za udaju, gde su ih obično častili pićem.

Kod bliže rodbine, a naročito ako je u kuću navratio novi zet ili unuk, jahač je dobijao košulju ( vezivali su mu preko ramena komad nesašivenog bijelog domaćeg platna za košulju), a neki su na konje vezivali peškir. Tamo gdje nije bilo momaka ili mlađih ljudi da jašu na Božić konje su isterivali iz štala u dvorište da se istrče.

Šta ne treba raditi o Božiću

Prema riječima etnologa Dragomira Antonića, običaji se sastoje od osnovnog, nepromenljivog dijela i ritualnog dijela koji je promjenljiv. Osnovni dio je nevidljiv, a ritualni vidljiv tako da neupućeni vjeruju da ako posvete pažnju vidljivom dijelu onda su sačuvali i sam običaj, a kako on naglašava, to je pogrešno i to se najbolje vidi na primjeru Božića.

– Postoje zapisi iz kojih se vidi da su u ranom hrišćanskom periodu paljene velike vatre Božiću, zatim su korišćeni barutni štapići za pucanje i vatromet, pa preko prangija do počasnih plotuna iz artiljerijskih oruđa – rekao je on.

– Danas se razlamaju pucnji iz ličnog naoružanja i petardi. Oružja su se mijenjala, ali je praznik opstajao. Sve to nema nikakvog smisla sa stvarnom proslavom Hristovog rođenja, a i opasno je. Zato se treba kloniti svih eksplozivnih naprava – ocijenio je Antonić.

Pridružite se našoj Viber zajednici