MASOVNA TUČA RODITELJA NA DJEČIJOJ UTAKMICI, udarili sudiju u glavu!

V.G/ALO/POLITIKA | Sport ∙ 02.09.21 13:49 ∙ 0

Odrasli ukrali djeci igru, hobi i djetinjstvo i da je rekreativni sport izgubio sav smisao.

foto/pixabay

Masovna tuča roditelja na dječjem fudbalskom turniru u Petrovaradinu, zbog čega je ovaj turnir prekinut i otkazan, nije prvi, već posljednji incident u nizu konflikata koji nastaju među roditeljima mladih sportista.

Velika tuča dogodila se i u maju 2019. godine, na fudbalskoj utakmici „petlića” iz fudbalskih klubova Sloboda i Borac u Čačku, kada je jedan roditelj utrčao na teren i udario sudiju u glavu. Taj potez izazvao je metež na tribinama, a potom je na teren uletjelo još dvadesetak roditelja i počela je opšta tuča. U januaru iste godina na tribinama bazena na Banjici došlo je do sukoba roditelja mladih vaterpolista iz klubova Partizan i Beograd, a isti incident dogodio se i 2012. godine na utakmici pionira Bežanije i OFK Beograd, kada su roditelji, nezadovoljni sudijskim odlukama, počeli međusobno da se prepiru i tuku.

Aleksandar Timotijević, osnivač i trener Košarkaškog kluba Blokovi sa Novog Beograda, smatra da bi trebalo uvesti pravilo da na treninzima maloljetne djece ne smiju da budu prisutni roditelji.

„Sala je svetinja – u rad trenera i igru sportista niko ne smije da se miješa. Ako se igraju utakmice, redar mora da reaguje na prvu uvredu ili dobacivanje sa tribina i udalji svakog roditelja koji je verbalno agresivan, jer tuči uvijek prethodi svađa. I ja sam jednom bio prinuđen da izbacim jednog roditelja iz sale jer je vrijeđao i omalovažavao sopstveno dijete. Nisam mogao da dozvolim da jedan roditelj ponižava svog sina, a dvadeset njegovih drugara to gleda. Iako smatram da bi udaljavanje roditelja sa tribina djelimično smanjilo tenziju među djecom, tužna je istina da veliki broj mališana trenira pod pritiskom očekivanja roditelja, koji od njih očekuju maksimalni rezultat – često mi je potrebno dosta vremena da ih ubijedim da je sport samo igra, u kojoj se ponekad gubi, a ponekad pobjeđuje”, ističe naš sagovornik i dodaje da životnu lekciju o gubicima i dobicima djeca treba da nauče u svom domu – ponekad i na jednostavnom primjeru igre „Čovječe, ne ljuti se”.

Prirodno je, smatra Timotijević, da svaki roditelj želi da mu dijete bude uspješno u sportu i u životu, i da bude bolje od njega, ali nije normalno da se na fudbalskoj utakmici čuju pokliči „U meso”, kojim roditelji traže od djeteta da protivnika iz sve snage udari kopačkom i povrijedi ga, kako bi ga onemogućio da nastavi meč. Nažalost, zaključuje naš sagovornik, cilj mnogih roditelja mladih sportista jeste da „unovče” svoje dijete, a neki ne biraju sredstva da bi došli do tog cilja – uključujući i obračun s trenerima.

Pridružite se našoj Viber zajednici