FENOMEN „KULTURE OTKAZIVANJA“ Opravdan poziv društva ili prikrivena doktrina ubijanja dijaloga: Američki glumac žrtva, ovo je njegova ispovijest

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 09.06.22 21:00 ∙ 0

Posljednjih nekoliko godina pojava "kulture otkazivanja" postala sve izraženija

Foto: Pixabay

Ljudi su osporavali jedni drugima stavove tokom većeg dijela ljudske istorije. Ali internet, posebno društveni mediji, promijenio je način, kada i gdje se takve interakcije događaju. Broj ljudi koji mogu ići na internet i prozivati druge zbog njihovog ponašanja ili riječi je ogroman, a nikada nije bilo lakše pozvati grupe da se pridruže javnoj borbi, bilo da je razlog valjan ili ne.

Rečeno je da je izraz „kultura otkazivanja“ (eng. „Cancel culture“) proizašao iz relativno nejasnog sleng izraza – „otkaži“, koji se odnosi na raskid s nekim. Taj se izraz tada spominjao u filmu i televiziji, a kasnije se razvio i stekao na društvenim mrežama.

Osporavana ideja

Tokom proteklih nekoliko godina, kultura otkazivanja postala je duboko osporavana ideja u političkom diskursu nacija. Mnogo je rasprava o tome šta je to i što znači, uključujući da li je to način da se ljudi pozovu na odgovornost, ili taktika da se drugi nepravedno kažnjavaju, ili kombinacija oboje, a neki tvrde da kultura otkazivanja ne postoji.

U posljednjih nekoliko turbulentnih godina, ideja da se osoba može „otkazati“ – drugim riječima, kulturološki blokirati da ima istaknutu javnu platformu ili karijeru – postala je polarizujuća tema debate.

Uspon „kulture otkazivanja“

Uspon “kulture otkazivanja” i ideja otkazivanja nekoga koketira s poznatim uzorkom: slavna osoba ili druga javna osoba učini ili kaže nešto uvredljivo. Slijedi reakcija javnosti, često podstaknuta politički progresivnim društvenim medijima.

Zatim dolaze pozivi da se osoba „otkaže“ – to jest, da se efektivno prekine njena karijera ili da se poništi njena kulturološka i sociološka uloga, bilo da se radi o bojkotu njihovog rada ili disciplinskim mjerama od strane poslodavca.

Za mnoge ljude, ovaj proces javnog pozivanja na odgovornost i bojkota, ako se čini da ništa drugo ne djeluje, postao je važno oruđe socijalne pravde ali isto tako skoro pa fašističkog ponašanja bez utemeljenih dokaza – kroz kolektivno djelovanje, protiv nekih od golemih neravnoteža moći koje često postoje među javnim ličnosti s dalekosežnim platformama i publikom, te ljudima i zajednicama koje njihove riječi i djela mogu naštetiti.

Zapravo je teško okončati nečiju karijeru snagom reakcije javnosti. Nekoliko zabavljača ili drugih javnih osoba zaista je otkazano – to jest, iako su se možda suočili s značajnim negativnim kritikama i pozivima da budu odgovorni za svoje izjave i postupke, vrlo malo njih je zaista doživjelo posljedice završetka karijere.

Dvije strane medalje

Donosimo vam najsvježiji primjer kulture otkazivanja, ali isto tako vam napominjemo da svaka priča ima dvije strane. U pismu dole vidjećete kako se društvo polako transformiše u sterilnu masu koja mora imati koordinatora za ponašanje, pa i ono najljepše, intimno.

Prošlog mjeseca objavljeno je da je Frank Langela otpušten iz sljedećeg Netfliksovog projekta „The Fall of the House of Usher“, redatelja Majka Flanagana.

Prvobitno je objavljeno da je Langela otpušten zbog seksualnog uznemiravanja koje je uključivalo davanje neprikladnih komentara kolegici na snimanju tokom rada. Sproveden je uviđaj, a nakon završetka on je smijenjen.

Glumca je od tada zamijenio Brus Grinvud, a Langela nije zadovoljan kako su se stvari odigrale.

Nedavno je napisao pismo koje je objavljeno na „Deadline„ u kojem iznosi svoju stranu priče, a u njemu pobija optužbe koje su iznesene protiv njega.

To pismo možete pročitati u nastavku:

– Ja sam otkazan. Samo tako.
U rastućem ludilu koje trenutno prožima našu industriju, nisam mogao zamisliti da će riječi “kolateralna šteta” pasti na moja ramena. Sa sobom su donijeli težinu koju nisam očekivao da ću podnijeti u posljednjim decenijama svoje karijere. A uz to je došao i neočekivani osjećaj ozbiljne opasnosti.
Dana 14. aprila ove godine, Netfliks me je otpustio zbog onoga što su utvrdili da je neprihvatljivo ponašanja na snimanju. Moj prvi instinkt je bio pogrešan. Navaliti i tražiti osvetu. Intervjuisao sam krizne menadžere, čvrste povezane advokate, profesionalno saosjećajne osobe od po 800 dolara po satu. Ponuđeni su i besplatni savjeti:
„Ne glumi žrtvu.“ “Nemojte tužiti. Kopaće po tvojoj prošlosti.” „Potpišite NDA, uzmite novac i bježite.“ “Odradite neku emisiju, pokažite skrušenost, glumite poniznost. Recite da ste puno naučili.”
Izvinjenja. Izvinjenja. Izvinjenja.
Igrao sam glavnu ulogu Roderika Ušera u klasiku Edgara Alana Poa „The Fall of the House of Usher“, modernizovanom u seriju od osam epizoda za Netfliks. To je veličanstvena uloga i počeo sam je smatrati, najvjerovatnije, svojom posljednjim velikim poduhvatom. Bizarno proročanski u sadašnjim okolnostima.
25. marta ove godine igrao sam ljubavnu scenu s glumicom koja je glumila moju mladu ženu. Oboje smo bili potpuno odjeveni. Sjedio sam na kauču, ona je stajala ispred mene. Režiser je povikao „rez“. “Dodirnuo mi je nogu”, rekla je glumica. “To nije bilo u blokiranju.” Zatim se okrenula i otišla sa seta, a za njom i režiser i koordinator intimnosti. Pokušao sam je pratiti, ali su me zamolili da joj “dam malo prostora”. Čekao sam otprilike jedan sat, a onda mi je rečeno da se ne vraća na set i bili smo gotovi.
Nedugo zatim počela je istraga. Otprilike sedam dana kasnije, Ljudski resursi su tražili da razgovaraju sa mnom telefonom. “Prije nego što je ljubavna scena počela 25. marta”, rekao je ispitivač, “naš koordinator za intimnost predložio je gdje biste oboje trebali staviti ruke. Skrenuli su nam pažnju da ste rekli: ‘Ovo je apsurdno!’” “Da”, rekao sam, “jesam. I još uvijek tako mislim.” Bila je to ljubavna scena pred kamerom. Po mom mišljenju, donošenje zakona o postavljanju ruku je smiješno. Potkopava instinkt i spontanost. Pred kraj našeg razgovora predložila mi je da se ne obraćam mladoj dami, koordinatoru intimnosti ili bilo kome drugome u društvu. „Ne želimo rizikovati osvetu“, rekla je. Kad sam spomenuo da mi sigurno nije bila namjera… pristojno me prekinula i rekla: “Namjera nije naša briga. Netfliks se bavi samo uticajem.”
Kad ste glavni glumac, po meni je potrebno da date primjer održavajući atmosferu laganom i prijateljskom. Ipak, ovo su bile neke od optužbi: 1. “Ispričao je neprkiladan vic. 2. “Ponekad me zvao „bebo“ ili „dušo“.” 3. “Zagrlio bi me ili dodirnuo rame.”
„Ne možeš to učiniti, Frank“, rekao je naš producent. “Ne možete se šaliti. Ne možete davati komplimente. Ne možete dodirnuti. To je novi poredak.”
Dana 13. aprila na TMZ-u se pojavila sljedeća stavka: “Netfliks je otpustio Franka Langelu jer je milovao mladu glumicu između snimanja i ona je odjurila sa seta.” To je očito laž. To je totalna laž. Glumica je spomenuta po imenu. Ista mlada žena koja me optužila da sam joj u ljubavnoj sceni „dirao nogu“ na kameri. Sljedećeg dana stavka je ispravljena i glasi: „Frank Langela nije otpušten, ali je pod istragom.“ U ovoj verziji, ime glumice je izbrisano.
Tog popodneva sam dobio otkaz. Nisam dobio saslušanje s Netfliksom. Moj zahtjev da se sastanem jedan na jedan s glumicom je odbijen. Režiser i producent prestali su mi odgovarati na mejlove i telefonske pozive. Unutar 30 minuta nakon mog otkaza, poslato je pismo za glumce i ekipu i odmah je poslano cijelo saopštenje za javnost. Moji predstavnici i ja nismo imali priliku komentarisati ili sarađivati na narativu.
Ne mogu govoriti o namjerama svog tužioca ili Netfliksa, ali uticaj na mene bio je neprocjenjiv. Izgubio sam uzbudljiv dio, priliku za buduću zaradu i možda se suočio s velikom nezaposlenošću. Netfliks mi je raskinuo ugovor nakon tri mjeseca rada, a ostala su mi još samo tri sedmice snimanja, a ja još moram dobiti punu naknadu za svoje usluge. Što je najvažnije, moj ugled je narušen.
Ove uvrede su, po mom mišljenju, prava definicija neprihvatljivog ponašanja.
Kultura poništavanja (Cancel culture) antiteza je demokratiji. Inhibira razgovor i debatu. Ograničava našu sposobnost slušanja, posredovanja i razmjene suprotnih stavova. Što je najtragičnije, poništava moralni sud.
To nije fer. Ovo nije jedini slučaj. Ovo nije američki.
Frank Langella

Holivud se definitivno mijenja i dobija novi poredak, a može se iza kulisa čuti od ljudi u industriji da svi hodaju po jajima. Ipak, svaka priča ima dvije strane, a prema Langelinim riječima, on nikada nije imao priliku ni s kim komunicirati o incidentu.

Svaka uspješna veza zahtijeva snažnu komunikaciju ako to nije dio jednačine, naravno, sve će se raspasti.

BONUS VIDEO: