„BILO JE TO U NEKOJ ZEMLJI SELJAKA…“ 21. oktobar vječno će sjećati na masovno stradanje u Kragujevcu
21. oktobra 1941. godine osvanuo je, prema svjedočenju jednih, vedar i topao, a prema drugima kišovit dan. Međutim, kakav god da je taj dan osvanuo on se za sve završio isto – strašnim stradanjem koje će se vječno pamtiti.
Tog kobnog dana izvršeno je najveće stradanje u Kragujevcu. Nijemci su izveli 2.301 osobu pred nišan. Među tragično stradalim narodom bilo je i maloljetnika, te oko 60 učenika Gimnazije, kao i njenih profesora. Civili su bili poredani u četiri reda, dok su se nasuprot njima nalazila dva reda Nijemaca od kojih je jedan red stajao, a drugi čučao kako niko ne bi mogao da izbjegne metak koji je nedužan narod odveo u vječni počinak.
Bilo je pokušaja bjekstva i borbe za vlastiti život. Neki su uspjeli da se otmu smrti, dok je mnoštvo njih zauvijek napustilo ovozemaljski život.
Najupečatljiviju tvorevinu koja svjedoči gnusnom stradanju ostavila je u svojim spisima Desanka Maksimović. Njena „Krvava bajka“ živi i živjeće u mnogim narednim pokoljenjima vječno podsjećajući srpski narod, ma gdje on bio, šta se desilo na današnji dan.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani,
i svi umrli u istom danu.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.
A pedeset i pet minuti
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
I iste zadatke teške
rešavala:koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.
Misli su im bile pune
istih brojki,
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo bezbroj
petica i dvojki.
Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo,
da će vrlo dugo,
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.
Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.
Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog poslednjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.
BONUS VIDEO: