KRADLJIVCI LEŠEVA, SAKUPLJAČI PIJAVICA… Ovo su neka od najgorih (pomalo i bizarnih) zanimanja iz prošlosti
Postoje različiti kriterijumi po kojima ljudi mjere težinu nekog posla. Da li je posao fizički težak ili psihički zahtjevan, da li ugrožava zdravlje i dostojanstvo i koliko je plaćen.
Često ljudi nisu u prilici da mnogo biraju, i na kraju dobiju najbolju kombinaciju, a situacija nije bila ništa bolja ni kroz istoriju.
Ovo su neka od najgorih, a pomalo i bizarnih zanimanja iz prošlosti:
Kradljivci leševa
Iako su ljudi oduvijek fascinirani ljudskim tijelom, i već su uveliko izvodili određene zahvate, od 16. vijeka anatomija je, sa Andreasom Vezalijusom na čelu, počela da dobija oblik nauke.
Andreas kao otac moderne anatomije, i njegovi studenti bili su znatiželjni da izuče svaki dio ljudskog tijela ali im je za to trebalo – logično – tijelo.
Sve do 19. vijeka postojali su kradljivci leševa, koji su bili plaćeni da obezbijede tijela za medicinska istraživanja.
Oni bi svakodnevno dežurali na grobljima, a onda bi noću kopali tunele kroz koje bi konopcima izvlačili nedavno preminule. Kradljivci leševa bili su i dobri poznavaoci zakona, pa nisu dirali ništa drugo u grobnici, čak bi u nju vraćali i nakit ako ga je pokojnik imao na sebi.
Tokom 1827. i 1828. godine kradljivci leševa iz Edinburga bili su nestrpljivi da čekaju nove preminule na groblju, pa su do leševa počeli da dolaze ubijanjem. Tada su i otkriveni, a profesija je ukinuta.
Skupljači pijavica
Sakupljač ili sakupljačica pijavica bila je osoba zadužena za nabavljanje pijavica, za kojima je vladala sve veća potražnja u Evropi u 19. vijeku. Pijavice su korišćene u medicini, a ljekarima nije bilo lako da do njih dođu.
Za to su bili angažovani sakupljači koji su od močvare do morčvare, najviše širom Velike Britanije, sakupljali pijavice. Ponekada bi pijavice mamili na noge životinja, ali mnogo češće bi za privlačenje ovih životinja koristili sopstvene noge.
Dok se pijavice ne nakupe i dok ne dođe vrijeme za skidanje sa nogu, one bi već popile značajne količine krvi sakupljača, pa su posljedice bile opasne. Čak i nakon sklanjanja pijavica, noge bi često nastavile da krvare, što je dovodilo do velikog gubitka krvi, pa je ovo zanimanje moralo biti ukinuto.
Rimski perač odjeće
Perači odjeće u Starom Rimu potapali su tkaninu u mješavinu mokraće i vode, a zatim je gazili dok mrlje ne nestanu. Amonijak iz urina činio je da odjeća bude čista i bijela, a posude u kojima se odjeća pere prvo bi stajale u javnim toaletima i drugim javnim mjestima kako bi ljudi mokrili u njih i na taj način perače snabdijevali sredstvom za pranje.
Kraljev pomoćnik
Sjećate se da smo kao jedan od kriterijuma za dobar, odnosno loš posao, spomenuli dostojanstvo. E, ovo je jedan od poslova koji nije bio posebno težak, naoko je djelovalo da je ta osoba čak povlašćena, ali… Biti kraljev pomoćnik bila je velika čast koja je značila veliko povjerenje i bliskost, međutim ovde je riječ o posebnoj vrsti pomoći.
Naime, engleski monarsi su imali osobu čije je jedno od zaduženja bilo da bude prisutna dok vrše nuždu i da ih opere kad završe, kao i da se otarasi izmeta. Iako su imali priliku da budu uz svog vladara kad je najranjiviji, čistač kraljevske zadnjice svakako nije bilo prijatno zanimanje.
Žrtveni jarac
Naziv žrtveni jarac potiče od poznate biblijske priče, ο jarcu kojeg su stari Jevreji svake godine ritualno žrtvovali tako što su ga izgonili u pustinju natovarenog njihovim grijesima, kako bi Bog iskalio svoju ljutnju na toj životinji, kažnjavajući nedužnog jarca, a ne njih.
Žrtveni jarac je nevina žrtva na koju je usmjerena kazna ili bijes.
Ovo zanimanje nema mnogo veze sa Biblijom, ali ima sa žrtvovanjem.
Naime, mladim prinčevima je često dodjeljivan dječak koji bi sa njima rastao, igrao se i obrazovao. Njih dvojica bi razvili snažnu vezu, međutim, glavni razlog nije bio drugarstvo i socijalizacija mladih prinčeva.
Razlog je ležao u zakonu da princa sme da kazni samo kralj, tako da bi za prinčeve neposlušnosti bio kažnjen njegov prijatelj – žrtveni jarac.
Kako su njih dvojica postajali veoma bliski, računalo se na to da će princ biti poslušan kako njegov prijatelj ne bi stradao. Pa ako bi kraljević bio empatičan, posao žrtvenog jarca nije uvijek morao da bude užasan.