IZA NESTANKA PLAVOKOSOG DJEČAKA KRIO SE MONSTRUOZNI ČIN Otmica digla cijelu državu na noge, a epilog je bio tragičan

ALOONLINE.BA | Razonoda ∙ 11.01.24 17:35 ∙ 0

Preslatka plavokosa beba Lindberg zauvijek će ostati upamćena kao najpoznatiji slučaj otmice djeteta u istoriji

printskrin

Čarls Lindberg Junior imao je samo 20 meseci, kada je 1. marta 1932. godine postao najpoznatija beba SAD i prava opsesija za milione ljudi… Nažalost, iz potpuno pogrešnog i tragičnog razloga.

Preslatka plavokosa beba Lindberg zauvijek će ostati upamćena kao najpoznatiji slučaj otmice djeteta u istoriji. Čarls Lindberg Junior, star samo 20 mjeseci, 1. marta 1932. godine tako je postao najpoznatija beba Amerike i prava opsesija onih koji su ga tražili.

Čarls Augustus Lindberg III, kako je glasilo puno ime mališana, otet je iz svog kreveca iz sobe na prvom spratu porodične kuće u Nju Džersiju. Slučaj je odmah postao nevjerovatno intrigantan jer nikakvi tragovi nisu pronađeni i jer je izgledalo da je beba jednostavno – iščezla.

Na sve to, Čarls je bio sin veoma poznatih roditelja – njegov otac Čarls Lindberg Senior bio je prvi čovjek koji je samostalno preletio Atlantski okean, a majka En Morou Lindberg, kćerka diplomate Dvajta Moroua.

Zbog toga se odmah posumnjalo da je riječ o otmici uz koju će ići i neki zahtjev za otkup, a policija cijele Amerike digla se na noge.

Beba koju je tražila cijela Amerika

Dok je policija pretraživala bukvalno cijelu Ameriku, Čarls i En pokušali su da pomoć potraže od javnosti. Plakati sa fotografijom mališana i osnovnim podacima bili su izlijepljeni širom države, a onome ko bi donio bilo kakav podatak koji bi pomogao u rasvjetljavanju nestanka bila je obećana velika nagrada. Svoju pomoć u potrazi ponudio je čak i mafijaš Al Kapone koji se u to vrijeme nalazio u zatvoru.

Ipak, ovaj apel nije dao rezultate, a porodica je primala više lažnih nego korisnih informacija.

Onda je na adresu porodične kuće u Nju Džersiju stigao zahtjev za otkup. Za život malog Čarlsa traženo je 50.000 dolara. Lindbergovi su pohitali da isporuče traženi iznos, novac je ostavljen na dogovorenom mjestu, a za uzvrat su dobili adresu broda pod imenom “Neli” gde će navodno pronaći svog sina. Nažalost, djeteta tamo nije bilo…

Tada su stigle najcrnje moguće vijesti… Dva meseca od nestanka, tijelo nesrećnog mališana pronađeno je nedaleko od kuće iz koje je oteto, na samom imanju Lindergovih. Ostaci su bili djelimično uništeni i izgledalo je kao da su ga napale životinje. Čarls Lindberg bio je taj koji je identifikovao sina, i to po biljegu na nožici i ostacima odijela koje mu je majka sašila.

Bila je to vijest koja je slomila duh miliona ljudi širom Amerike. Pretpostavljalo se da je riječ bila o nesrećnom slučaju – dijete je vjerovatno plakalo, a otmičar se uspaničio i ugušio bebu ili je dječak nekako pao i slomio vrat. Kako bilo, Čarls Augustus Lindberg III bio je mrtav.

“Suđenje vijeka”

Policija faktički nije imala nikakve dokaze i slučaj je više od dvije godine bio neriješen. Onda, 1934. godine detektivi su otkrili obilježene dolare iz torbe kojom je Lindbergovi platili otkup. Ovaj trag ih je odveo do Bruna Ričarda Hauptmana, njemačkog imigranta i stolara kod koga je otkrivena znatna količina ovih novčanica.

Hauptman je uhapšen i uskoro je počelo “suđenje vijeka” kome su mediji dali toliko senzacionalistički ton da su radoznalci danima opsedali sudnicu i faktički onemogućavali rad suda.

Ipak, optužnica je bila i više neko slaba. Nadležni su imali samo pronađeni novac za koji je Hauptman tvrdio da mu ga je ostavio na čuvanje prijatelj Isidor Fiš koji je preminuo samo koji mjesec ranije. Nakon njegove smrti, Hauptman nije vidio razlog zašto da ne potroši novac ne znajući za njegovo porijeklo.

Drugi argument tužioca bila je sličnost Hauptmanovog rukopisa sa onim iz pisma u kome je tražen otkup, ali ovo nikada nije potvrđeno od strane stručnjaka. Treći, najslabiji dokaz bila je činjenica da je ovaj čovjek bio slolar, a neko je morao napraviti merdevine uz pomoć kojih je, pretpostavljalo se, otmica izvršena.

Pritisak javnosti bio je ogroman. Uprkos činjenici da je Hauptman tvrdio da je nevin i da su dokazi bili samo posredni, on je osuđen i ubijen na električnoj stolici 3. aprila 1936. godine. Do kraja života je tvrdio da sa otmicom nije imao ništa, a odbio je i ponuđenu pogodbu da prizna i tako bude osuđen na doživotnu robiju.

Tek nakon izvršene smrtne kazne mnogi nezavisni istraživači i stručnjaci osporili su suđenje Brunu Ričardu Hauptmanu. Otkriveno je da je policija uticala na svjedoke i da je bilo mnogo podmetanja dokaza i pritiska na porotu.

En Hauptman, supruga pogubljenog stolara, dva puta je tužila državu Nju Džersi zbog grešaka u suđenju njenom mužu, ali je oba puta odbijena. Nastavila je da se bori za skidanje ljage sa njegovog imena sve do smrti 1994. godine.

Otmica i ubistvo bebe Lindberg do danas se smatra jednim od najkontroverznijih slučajeva u američkoj istoriji, ali i događaja koji je umnogome oblikovao pravosuđe te države. Nakon njega SAD su uvele zakon poznat i kao “Lindbergov zakon” kojim je prevoz kidnapovanih osoba preko državnih granica postao zločin.

Ovaj tragični slučaj postao je inspiracija za mnoge umjetnike i stvaraoce. Najpoznatije djelo posvećeno nesrećnoj bebi Lindberg svakako je “Ubistvo u Orijent Ekspresu” slavne Agate Kristi koji je spisateljica objavila već 1934. godine, prenosi Istorijski zabavnik.

BONUS VIDEO: