ZBOG SVOJE SEKSUALNOSTI BIO JE NESHVAĆEN Riječi ovog velikog čovjeka o ljubavi i životu trebalo bi svako da pročita
Marsel Prust bio je francuski intelektualac, romanopisac, esejista, kritičar kao i jedan od predstavnika impresionizma. Rođen je u Parizu 10. jula 1871. godine.
Njegovo najpoznatije djelo je “U traganju za izgubljenim vremenom”, koje se sastoji od sedam tomova. Djelo je izdavano u periodu od 14 godina i imalo je veliki uticaj na mnoge književnike.
Rođen je u bogatoj ljekarskoj porodici, nežan i osetljiv, u detinjstvu je bolovao od astme, što je obilježilo čitav njegov potonji život.
Ono što ga je takođe obilježilo i to što je bio homoseksualac. Njegova seksualnost i veze sa drugim muškarcima često su bile opisivane u biografijama o Prustu, iako on nikad nikada otvoreno to priznao.
Čak je 1897. godine izazvao na dvoboj francuskog pjesnika i romanopisca Žana Lorjena, koji je javno doveo u pitanje Prustovu vezu sa Lusijenom Dodeom. Obojica su preživjeli dvoboj, a Prustova sljedeća romansa sa kompozitorom Rejnaldom Hanom je dobro dokumentovana.
Iz njegovog života proistekle su i teme kojima se bavio – korozija bića u proticanju vremena, ljubomora i ljubav (heteroseksualna i homoseksualna), tjelesnost i determinacije psihe tijelom, nestalnost međuljudskih odnosa i nespoznatljivost stvarnosti, problematičnost identiteta i sebstva, snobizam i politička kultura i diplomatija uoči Prvog svjetskog rata.
Posljednje tri godine života proveo je u svojoj spavaćoj sobi, spavajući danju i radeći na romanu noću. Preminuo je od upale i apscesa pluća 22. novembra 1922, u Parizu, a iza njega su ostala neka od najvrednjih djela klasične književnosti i mnoštvo mudrih misli i izreka.
Ljubav je uzajamno mučenje.
Sve moje moći umiru u danima.
Vrijeme prolazi, malo po malo i sve laži koje smo izgovorili postaju istina.
Ljepotice prepuštam muškarcima bez mašte.
Vrijeme mijenja ljude, ali ne mijenja sliku koju zadržavamo o njima.
Svaki čitalac pronalazi sebe. Rad pisca je samo neka vrsta optičkog instrumenta koji omogućava čitaocu da uvidi u sebi ono što bez knjige nikada ne bi.
U školi života, na žalost, ne može da se zabušava.
Sreća je blagoslov za tijelo, ali patnja razvija snagu uma.
Pomodni milje je onaj u kojem svi misle kao većina. Postoji li mesto gde svako ima svoje mišljenje? Postoji, to je literarni milje.
Naša ljubav prema drugima ne slabi zato što su oni mrtvi, već zato što umiremo mi.
Nema potrebe za kataklizmom da bismo već danas voljeli život. Dovoljno je pomisliti da smo ništa drugo do obična ljudska bića i da nas smrt može dočekati ukoliko večeras.
Svaka zamisao je laka dok se ne uzme u obzir stvarnost.
Samo zbog elegancije se i dalje trudim da ostanem moralno čist
BONUS VIDEO: