IMAO JE UVIJEK ISTI RITUAL PRED EMISIJU: Duško Radović je na posao dolazio gradskim prevozom, a doručak je kupovao svima
Jednoga julskog ponedjeljka 1975. rodilo se ‘Beograde, dobro jutro‘.“
Čuveni osnivač i prvi direktor Studija B Dragan Marković je pisao i da se emisija spremala još od pet ujutru, kada je polazio iz svog stana kod Liona i na Bulevaru revolucije ulazio u tramvaj osluškujući razgovore ranoranilaca. „Kod Markove crkve izlazio je iz tramvaja i ponekad upijao cvrkute preostalih ptica na beogradskom asfaltu. Zatim pješice do Beograđanke, pa do njenog vrha i njegove sobice. Predavao se onda laganom razmišljanju uz kafu i cigaretu. Negdje poslije šest počinjao bi da piše. Ulazio bi u studio tromo i namrgođeno.“
Književnik i novinar Petar Petrović Marš, jedan od osnivača Studija B, kaže da je to jutarnje pripremanje za emisiju jedna od dvije stvari po kojima ga posebno pamti.
„Ujutru uglavnom nije imao spremno šta će izgovoriti i zbog toga je bio pomalo nesrećan, pa je znao da dođe prvi i onim hodnicima šeta, ukrug, idući sve brže i brže, pognut naprijed. Nije bilo dobro tada mu se naći na putu jer bi vikao da mu se svi sklone. Onda bi u sedam sjeo za mašinu i tih nekoliko minuta kao furija napisao ono što će reći.“
Petar Petrović Marš se sjeća da, dok su bili postavljeni da predvode Studio B u jednom periodu, Duško je došao na ideju da ne prihvate te veće plate koje pripadaju rukovodiocima. „Mi smo tada sve dijelili. Duško je predložio da ostanemo na starim zaradama a da novac, jer nam ne treba, podijelimo na zaposlene. I tako je bilo oko deset mjeseci.“ To se uklapa sa onim što je rekao njegov brat, a to je da je volio obične ljude i da im pomaže.
„Nije ga zanimao novac, volio je da kupuje slike i da poklanja stvari, pa i novac, da bi pomogao ljudima koji su u težoj situaciji od njega, uvijek je to radio.“ Radović se prisjeća i da je njemu stalno nešto nudio, ali da Brana nije htio da uzme, pa tako i neke zlatne manžetne. „Kada sam odbio, rekao mi je: ‘Ti si izgleda gori od mene.“
„Kada bi došao ujutru na posao, obavezno bi svima koji su tu kupio doručak u pekari. Bio je dobroćudan i dobar čovjek“, kaže Popović. Uglavnom je išao autobusom, tramvajem ili peške. Ali se užasno bojao pasa, koji su ga i napadali„.
BONUS VIDEO: