DANAS NE SMIJETE DA BUDETE PRIJEKI I NERVOZNI Evo šta nalažu običaji za Svetog Luku
Sveti apostol Luka je jedan od sedamdesetorice apostola i sljedbenika Isusa Hrista, a takođe je jedan od četiri jevanđelista. Etnolog Vesna Marjanović nam je pomogla da o ovom danu i slavi saznamo nešto više iz ugla naroda i običaja.
Ko je bio Sveti Luka?
Porijeklo je vodio iz sirijske Antiohije i rođen je u neznabožačkoj porodici, a još kao mladić u potpunosti je izučio grčku filosofiju, medicinu i živopis.
Za ovozemaljskog života Isusa Hrista i njegovog propovijedanja, apostol Luka je imao prilike da se sa njim sretne licem u lice, da kraj njega usvaja njegovo učenje i da prisustvuje mnogim čudotvornim djelima, kako se navodi u knjizi „Slave i praznici“. Zbog toga je primio učenje Isusa Hrista i bio ispunjen Božanskom mudrošću, pa ga je Gospod uvrstio među sedamdesetoricu apostola koji su putovali po svijetu i propovijedali riječi Jevanđelja.
Jednom prilikom nakon stradanja Isusovog, dok je sa Kleopom putovao za Emaus, ukazao mu se vaskrsli Gospod. Nakon što je Sveti Duh sišao do apostola, vratio se Luka u Antiohiju, gdje je postao saputnik apostola Pavla i putovao sa njim po Rimskom carstvu preobraćajući neznabošce u hrišćansku vjeru.
Oko 60. godine napisao je svoje čuveno Jevanđelje, koje je po njemu nazvano Sveto Jevanđelje po Luki, i koje je treće po redu uvršteno u Novi zavjet. U slično vrijeme napisao je Djela apostolska, koja predstavljaju važno svjedočanstvo o životima apostola i prvim godinama hrišćanske crkve, i koja se takođe nalaze u Novom zavjetu.
DANAS SLAVIMO SVETOG LUKU: Naši stari su vjerovali da ćemo na Lučindan saznati kakva nas zima čeka
Poslije mučeničke smrti Svetog apostola Pavla nastavio je sam da propovijeda Božju riječ i jevanđelja po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim balkanskim prijedelima.
Jedno od najznačajnijih djela apostola Luke jeste živopisanje ikona. On je tu umjetnost posve izučio i za života je živopisao tri ikone – Presvete Bogorodice, kao i ikone Svetih apostola Petra i Pavla. Stoga se Sveti apostol Luka smatra začetnikom i osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
U dubokoj starosti je nastavio sa propovijedanjem Jevanđelja i preobraćanjem bezbožnika i idolopoklonika u hrišćansku vjeru, putujući po Liviji i Gornjem Misiru, odakle se iznova vratio u Grčku. Preminuo je u 84. godini, kada su ga neznabošci obesili o jedno drvo masline u Tebi zarad vere u Hrista. Njegove svete mošti prenijete su u Carigrad za vrijeme cara Konstancija, sina Svetog cara Konstantina.
Običaji i vjerovanja za Lučindan
U našem se narodu kult Svetom apostolu i jevanđelisti Luki naročito učvrstio za vrijeme vladavine despota Đurđa Brankovića, koji je prilikom turskih osvajanja premjestio njegove mošti u svoju crkvu Svetog Uspenja u Smederevu, gdje su se nalazile sve dok nisu prenijete u Kupinovo u Sremu, a poslije toga im se gubi svaki trag. U Srba se ovaj praznik najčešće naziva Lučindan i on je u narodnom kalendaru od izuzetnog značaja, budući da se smatra diobnim danom između jeseni i zime.
Sveti apostol i jevanđelista Luka praznuje se prije svega zbog zdravlja i blagostanja, a ponegdje se ustalio i kao takozvani praznik od vukova, pa su domaćini vezivali vrpce oko tora, ne bi li čeljusti vukova ostale neisukane da ne mogu klati ovce.
Lučindan se smatra jednim od većih narodnih praznika, a takođe je i zaprešni dan, te se na ovaj praznik prema narodnom vjerovanju strogo branilo obavljanje bilo kakvih poslova.
Lučindan je porodična slava mnogih porodica, svetkovina u pojedinim naseljima, odnosno zavetina, a praznovala se i kao esnafska slava raznih zanatlija koji su za svog zaštitnika uzeli Svetog Luku. Među njima su kasapi, ćevabdžije i kobasičari. Svetog Luku kao svoju slavu proslavljaju i vatrogasci, pripadnici dobrovoljnog vatrogasnog društva u Zemunu.
Naš narod vjeruje da bi ovih dana trebalo opasati torove, kako vukovi ne bi davili stoku. Poznata je izreka: „Ide Luka, eto vuka“. Takođe je poznato i da je zima odmah iza ugla poslije ovog praznika pa se kaže i „Sveti Luka, sneg do kuka“.
Danas ne smijete da budete prijeki i nervozni jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvijek pomagao ljudima.
Vjeruje se i da se poslije obilježavanja praznika posvećenog Svetom Luki valja nadati rđavom vremenu. Svojevremeno, Vuk Karadžić je zabilježio:
– U Hercegovini, na Lučindan, domaćin porani u tor da vidi kako stoka toga jutra leži: ako je podvila noge poda se, kažu da će biti zla zima i godina, a ako je noge opružila, kažu da će biti dobra i zima i godina.
U Crnoj Gori se veruje da je nebeska duga pojas Svetog Luke. To znači da se Sveti Luka moli za nas. U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti.
BONUS VIDEO:
- Tagovi
- sveti luka