„ZLOČINI BUDUĆNOSTI“ VRAĆAJU KRALJA HORORA NA MAPU Živ je Kronenberg, umro nije
Foto: PxFuel
Sa svojim dosta opsenim kadrovima otvaranja stomaka, vađenja organa i zašivanja očiju i usta, „Zločini budućnosti“ gospodina Dejvida Kronenberga zasigurno nisu za gadljive. Ali zašto onda ljudi, oni koji se identifikuju kao gadljivi, toliko uživaju u Kronenbergovim filmovima? Možda zato što ovaj režiser voli svoje zjapeće rane i glave koje eksplodiraju, a skalpel ovdje barata izvanrednom finoćom i svu tu gadost diže na nivo zavidne umjetnosti.
Ovaj film ima hladne elegancije i razoružavajuće razigranosti koja vas uvlači, čak (ili posebno) u njegovim najgrotesknijim trenucima. I kao kod većine Kronenbergovih filmova, užici su intelektualni i nutritivni. „Zločini budućnosti“ nisu lako štivo za gledati, ali je užasno zabavno razmišljati o tome.
Radnja filma odvija se u mračnoj budućnosti u kojoj su ljudi izgubili sposobnost osjećanja fizičkog bola i počeli eksperimentisati na vlastitim tijelima. U ovom svijetu željnom uzbuđenja, hirurgija je novi se*s – nešto što mnogi ljudi rade za užitak ili čak da bi brzo zaradili novac od gledalaca uživo. Drugi – poput Saula Tensera, kojeg glumi Vigo Mortensen, i njegove partnerke, Kapris, koju glumi Lea Sejdju – uzdigli su ga do oblika avangardne izvedbene umjetnosti.
Saul ima zdravstveno stanje u kojem njegovo tijelo neprestano proizvodi abnormalne organe, koje Kapris uklanja tokom njihovih noćnih sesija. Koliko god ovi javni spektakli bili grozni, činjenica da likovi ne osjećaju bol ima sličan anestezirajući učinak na nas kao posmatrače. A tu je i čudan užitak u ovim scenama: Saul, koji leži u visokotehnološkom krevetu nalik kovčegu zvanom Sark modul, očigledno uživa u radu Kaprisinih oštrica na daljinsko upravljanje.
Jedna od smješnijih stvari o „Zločinima budućnosti“ je ta što igra poput mrtve satire modernog umjetničkog svijeta, u kojem se Saul i Kapris moraju boriti s suparnicima, fanovima, pa čak i grupama. Međutim, za razliku od Saulovog nemirnog tijela, sam film stalno mutira, mijenja žanrove i rađa nove ideje po volji.
Priča se pretvara u skoro pa „noir“ misteriju, upotpunjen radoznalim detektivom i sa nekoliko femmes fatales koje nose bušilice. To je takođe bizarno dirljiva ljubavna priča, a i Mortensen i Sejdju sugerišu duboku srž strasti ispod kliničke razmjene njihovih likova. Film je takođe ekološka parabola u kojoj se ljudska biologija dramatično mijenja kao odgovor na okolinu koja brzo propada. Jedan ključni podzaplet uključuje podzemnu grupu eko-anarhista koji su namjerno izmijenili svoja tijela kako bi mogli probavljati plastiku i tako reciklirati (čitaj: pojesti) veliki dio industrijskog otpada planete.
Drugim riječima, ovdje se puno toga događa, a „Zločini budućnosti“ provode dosta vremena u raspakivanju vlastite premise, iako s šaljivom duhovitošću koja sprječava da izlaganje zvuči previše kao neko obično i banalno predstavljanje. Kao i uvijek, Kronenberg i njegova dugogodišnja dizajnerka produkcije, Kerol Spier, vješti su u vizualnom dočaravanju svoje priče. Neki od njihovih nezaboravnih izuma su uređaji koje Saul koristi kako bi ublažio posljedice svog stanja: divovski krevet koji se okreće dok spava ili mehanizovana stolica koja mu pomaže u jelu i probavi.
Ništa od ovoga nije baš nova teritorija za Kronenberga. On je zapravo napisao scenario za „Zločine budućnosti“ prije više od 20 godina, ali film do sada nikada nije zaživio. To može objasniti zašto u filmovima kao što su „Muha“ i „Sudar“ izgleda kao povratak na njegove opsesije duge karijere, a oba su ispitivala kako tehnologija može bukvalno preoblikovati ljudsko tijelo. U njegovom klasiku horora iz 1983. godine, „Videodrom“, likovi su stalno govorili „Živjelo novo tijelo!“ — mračna mantra o kojoj je teško ne razmišljati u „Zločinima budućnosti“, kad god skalpel dotakne kožu.
Kronenberg se vrlo iskreno pita: Šta radimo našoj planeti i kako to utiče na sam sastav naših tijela – a zauzvrat, na sljedeću fazu ljudske evolucije? I ne prvi put, briljantno koristi svog stalnog saradnika, Viga Mortensena, koji je glumio u ranijim Kronenbergovim dramama kao što su „Istorija nasilja“ i „Istočnjačko obećanje“. U tim filmovima Mortensen je glumio fizički impozantne gangstere; u „Zločinima budućnosti“, njegov se lik kreće polako i govori hrapavim glasom, oslabljen zbog svog stanja. U Mortensenovoj izvedbi ima velike nježnosti, a on i Sejdju vrlo su dirljivi kao dvoje ljudi za koje se zaista može reći da se vole dušom i tijelom. Taj nalet romantičnog osjećaja možda je najšokantnija stvar u „Zločinima budućnosti“: uprkos svoj prosutoj krvi i utrobama koje malo malo iskoče odnekud, najveći organ ovog filma je njegovo srce.
Možda vas zanima
Poznati
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
