ŽELJKO ERKIĆ OSVAJA POZORIŠNE I FILMSKE SCENE Banjalučki glumac za ALOonline otkrio kako je odškrinuo vrata turskog tržišta! Priznao koju ulogu priželjkuje! (FOTO/VIDEO)
Unazad nekoliko godina imali smo priliku da ga gledamo u vrhunskim predstavama Narodnog pozorišta Srpske, u kojima je odigrao uloge za pamćenje te pokupio pohvale publike i kritike, kao i neke od najznačajnijih nagrada.
Zapaženi su bili i angažmani u serijama i filmovima, a oprobao se i u voditeljskim vodama.
Angažman u turskoj seriji
Ono što Erkića posebno izdvaja od ostalih glumaca je i angažman u turskoj seriji „Sultanija Kosem“, spektaklu koju su i gledaoci na našim prostorima imali priliku da gledaju. Željko Erkić glumi Enca, bogatog trgovca, Grka, čiju kćerku Anastasiju, otimaju i vode u harem Sultana Ahmeda.
– To je produkcija koja je radila sultana Sulejmana. Radi se o svojevrsnom nastavku Sulejmana Veličanstvenog. Radnja se vrti oko njegovog unuka Ahmeta i Anastasije, kasnije Kosem, koja je bila jedina sultanija u otomonaskoj imperiji – otkriva Željko Erkić.
Kvalitet slike, filmska fotografija, režija i spektakularna postprodukcija turske serije je kvalitetom izjednačila sa vrhunskim filmskim ostvarenjima Holivuda, ocijenili su mnogi kritičari. Za mladog glumca rad sa prvom turskom postavom ove industrije značio je prekretnicu u karijeri.
Za aloonline.ba Erkić je otkrio kako je odškrinuo vrata turskog tržišta, te isprčao u čemu se ogleda značaj te serije. Imali smo priliku da iz prve ruke čujemo kako izgleda rad u jednoj tako velikoj produkciji kao što je turska.
– Za Turke je veoma interesantna Kosem, koja se po rođenju zvala Anastasija i bila je Grkinja. Ona je bila jedina žena vladar u Otomanskoj imperiji. Ne direktan, naravno. Nju je sultan Ahmet II tokom osvajanja grčkih ostrva vidio, a potom je njegova vojska povela u njegov harem. Ubrzo se on u nju zaljubio i ona je postala sultanija. Sultan je mlad umro, a po tadašnjim zakonima prvi nasljednici su bili zakonski vladari. Međutim, pošto su bili maloljetni, za sve se majka pitala – priča Erkić.
Turci taj period zovu Veličanstveno proljeće i pamte ga kao jedan blagodatan period jer je bilo najmanje ratova, a najviše prosperiteta.
– Kosem je bila iz pravoslavne porodice. Otac joj je bio sveštenik, a uloga njega je pripala meni. Snimanje je bilo veoma zanimljivo iskustvo. Šest mjeseci je trajalo, sa mojim odlascima i dolascima. To je jedna vrhunska produkcija kakva se rijetko viđa – kaže Erkić.
Kako kaže, na setu je čuo da se priča da je uloženo oko 80 miliona evra da se snimi, uradi produkcija, proda serija itd.
– Sjećam se da nije još ni počelo emitovanje, otvoren ne neki jutjub kanal za fanove i oni su već tu počeli da zarađuju ogromne novce. Veliki je auditorijum za koji se prave turske serije. Ogromna je zemlja, a serija se gleda i na cijelom Bliskom Istoku, pa i u cijelom svijetu – otkriva.
Anegdote sa snimanja
Snimanje je bilo nevjerovano. Ogromna ekipa, vrhusnki set, sjajna priča.
– Pala mi je na pamet jedna anegdota. Dan ranije sam došao u Banjaluku i bio sam slobodan par dana. Sutradan su me zvali iz produkcije i pitali mogu li da budem taj dan u 13 časova u Istanbulu na setu. Kažem im da nisam u Turskoj, a oni odgovaraju da nema veze, zovu samo da provjere da ja nemam nekih obaveza. Sve su sredili, pronašli vozača, let za Tursku. Stigao sam na vrijeme tamo, snimio scenu i vratio se nazad – ispričao je i dodao i da je imao sreću da sarađuje sa jednom od najvećih producentskih kuća, The Team Production, koja radi samo velike projekte.
Učenje turskog jezika
Erkić se osvrnuo i na to kako je uopšte došlo do saradnje sa turskom produkcijom.
– Moja agentica Anila Gajević iz Sarajeva poslala je kasting i ubrzo me nazvala i saopštila da su me vidjeli i da im odgovoaram za ulogu. Pošto ne znam turski i nikada ga nisam ni govorio bio sam spreman da odustanem. Međutim, supruga me je posavjetovala da pozovem u džamiju Ferhadiju i da se raspitam da li slučajno neko zna jezik. Potrefilo se da se tadašnji imam javio i rekao da imam sreće, te da je on jedina osoba koja je studirala u Turskoj i koja zna jezik, te bilo bi mu drago da mi pomogne. Otišao sam kod njega, on mi je čitao, imao sam indikacije kako to treba da se igra pa sam ga mučio da malo i glumi da bi meni taj zvuk ušao u uho. Naučio sam napamet, snimio se i dobio ulogu – prisjeća se Erkić.
Glavne uloge u predstavama nacionalnog teatra
Narodno pozorište Republike Srpske je Erkićeva matična kuća. Banjalučka publika ga itekako dobro poznaje. Iznio je neke od najvećih uloga na daskama nacionalnog teatra. Zanimalo nas je u kojim ostvarenjima ćemo ga u ovoj sezoni moći vidjeti.
– Izašla je prije nepun mjesec dana predstava „Ivanov“, u režiji Željka Đukića. U toj predstavi igram Ivanova. Po prvim izvedbama vidim da smo napravili jednu jako dobru predstavu. Iako je mač sa dvije oštrice kad se rade klasici, vidimo da publika odlično reaguje – kaže Erkić.
Zanimalo nas je i da li bi u moru uloga koje je odigrao neku mogao posebno da izdvoji.
– Kad razmislim, uvijek su mi drage te posljednje koje su urađene. One ostavljaju najveći utisak, pogotovo ako su to uloge iz svjetske literature kao što je na primjer Čehov. Prije tog bilo je puno uloga, kao što je uloga Hasanage u predstavi „Hasanaginica“, te uloga u predstavi Derviš i smrt. Bilo je dosta meni značajnih uloga, ali sve su one, i to nije kliše kada se kaže, kao moja djeca – kaže Erkić.
Ovaj glumac otkriva da su mu sve uloge na neki način drage.
– Kada dobijemo ulogu i ako nam se ne sviđa moramo da je prihvatimo i da pronađemo mehanizme i način da je zavolimo i iznesemo, jer na kraju publika ipak nas na sceni gleda, a ne gleda ni ko je režirao ili pravio muziku – dodaje.
Što se tiče serije i filma, Erkić kaže da bi takođe izdvojio posljednje uloge. U toku je, dodaje, snimanje „Kože“, trećeg dijela serijala Meso, Kosti i Koža. Kako Erkić otkriva. radi se o sjajnom i uzbudljivom scenariju koji je ovaj put Nikola Pejaković krnuisao sa tom trilogijom.
Zanimalo nas je i da li ima neka uloga koju priželjkuje.
– Volim klasike i priželjkujem Šekspira. Glumac kroz klasičnu literaturu za mjesec dva, koliko radi i koliko se bavi ulogom, suštinski i duboko ulazi u materiju i temu i može da napreduje. Taj napredak u našem poslu je najviše očigledan kada se čovjek bavi klasicima- otkriva.
BONUS VIDEO: