„ZBOG ČEGA SI TAKO MLADA MORALA DA UMREŠ“ Ovo je NAJTUŽNIJA pjesma Tome Zdravkovića, posvećena posebnoj ženi!

Toma Zdravković je u Tuzli, dok je još bio nepoznat, upoznao studentkinju Slavicu. Volio je toliko da je maštao o odlasku pred oltar sa njom, ali je iz njenog dnevnika otkrio detalje o njenom intimnom životu sa poznatim i nepoznatim muškarcima, što ga je šokiralo. Toma i Slavica su se svađali i raskidali, iako su jedno prema drugom gajili snažna osjećanja.

– Mojoj prvoj probi prisustvovali su fudbaleri Dragan Šekularac i Zoran Miladinović. Podsmijavali su mi se. Utučen i iskompleksiran, nisam primijetio da Slavica sjedi sa Zoranom. Shvatio sam da nešto nije u redu tek kad sam im prišao. Pred cijelim društvom rekla je da mora da obiđe neke prijateljice. Šta sam mogao nego da se složim. Vratio sam se u pustu sobu hotela „Balkan“, a ona se pojavila tek poslije ponoći – kasnije je ispričao Zdravković.

Kada je 1963. godine pjevao na Crnogorskom primorju dobio je telegram u kojem ga je ljekar koji je liječio Slavicu obavijestio da je ona teško bolesna i da želi da ga vidi. Kada je stigao u Sarajevo, nije mogao da je prepozna, jer je izgubila trideset kilograma. Toma zbog nastupa nije mogao da ostane sa Slavicom, a nekoliko dana kasnije, stigao mu je novi telegram kojim je obaviješten da je njegova ljubav umrla.

Pogođen njenom smrću, napisao je najdirljiviju pjesmu u karijeri

– Umrla je u Sarajevu, sahranjena je u rodnom Travniku, a ja sam stigao na svježu humku, tek da položim buket bijelih ruža. Sedam-osam godina kasnije, baš u Travniku, prvi put sam javno pjevao pjesmu njoj posvećenu koja je bila ogledalo našeg života. Izveo sam je tada i nikad više. Plakao sam ja, plakala je cijela sala. To nije bio koncert, već opelo… A bila je plava sa kratkom kosom. Imala je i oči plave i pomalo tužne. Visoka, sa dugim nogama u plavim farmericama, izgledala je kao prava „baba roga“ – pričao je Toma jednom, objašnjavajući kako je nastala pjesma „Buket belih ruža“.

Tekst pjesme: 

Majko draga uberi mi
buket belih ruža
zavi ruze divno cvece
u maramu crnu

Da odnesem svojoj dragoj
pokraj odra njenog
da poljubim usne njene
mrtve, potamnele

Zbog čega si tako mlada

morala da umreš
i mrtvu te volim dušo