POKUŠAVA DA PRONAĐE OČEVE POSMRTNE OSTATKE Potresna ispovijest Stanije Dobrojević o progonu iz Hrvatske!
Foto/Printscreen
Kako bi probali da pronađu i identifikuju Draganove kosti i poslije 27 godina konačno ga sahrane, Stanija i njen brat Sani dali su krv na DNK analizu.
Stanija Dobrojević pokušava da nađe posmrtne ostatke oca Dragana, kog su ubili i bacili u masovnu grobnicu.
Starletina porodica je proterana iz Voćina u Zapadnoj Slavoniji, a njen otac likvidiran je tokom zločinačke akcije „Bljesak“ 1. maja 1995. godine.
– Kako bi probali da pronađu i identifikuju Draganove kosti i poslije 27 godina konačno ga sahrane, Stanija i njen brat Sani dali su krv na DNK analizu.
Želim da moj otac ima svoj grob! Hoću da ga sahranimo i dignemo mu spomenik kako bi mogao da počiva u miru. Voljela bih da mogu da obiđem njegov grob i zapalim mu svijeću! Brat Sani i ja smo dali DNK na analizu kako bi identifikovali tatine kosti. Za sada samo znamo da se nalaze u nekoj od masovnih grobnica u Hrvatskoj – započinje priču Stanija sa suzama u očima i nastavlja:
– Ne znam koliko će trajati cijeli taj proces, ali radimo na tome. Za sada nema poklapanja ni sa jednim ubijenim Srbinom… Vjerujem da ćemo ga jednog dana naći. Nada posljednja umire., rekla je Stanija
Dobrojevićeva je imala samo šest godina kada je počeo rat. Živjela je sa porodicom u Voćinu u Zapadnoj Slavoniji. Posljednji susret sa ocem ostao joj je duboko utisnut u sjećanje.
Granate su padale na sve strane, a ljudi su dolazili kod nas da se sklone, jer smo imali podrum. Izašla sam iz kuće kako bih iz dvorišta uzela lutku. Tata je izletio za mnom i rekao da će on da mi je donese. Potom je kleknuo, pomilovao me i rekao: „Tata će se vratiti!“ Ali nije nikada. To je bio naš posljednji pozdrav. Nekoliko sati poslije očevog odlaska Stanija, njena majka Slavica i brat Sani morali su da napuste porodičnu kuću i pobjegnu u Republiku Srpsku:
Mama je spakovala jednu kesu, uzela mene i brata za ruku i ušla u autobus koji je čekao žene i djecu. Granate su padale na sve strane. Svi su plakali i molili se Bogu da granata ne padne na naš autobus. Deset minuta pošto smo prešli most prema Banjaluci bačena je bomba i most je srušen. Da nismo pobjegli, ustaše bi nas sigurno ubile!
Da je tata ubijen, saznali smo tek kad je moj teča pušten iz logora! Ispričao nam je da su oca zarobili 1. maja 1995. godine i ubili ga na licu mesta. Teča je sve to morao da gleda! I on je preživio pakao. Bio je zarobljen i odveden u logor u Splitu, u kom su mučili i ubijali Srbe. Dvije godine su ga toliko tukli da je svaki dan mokrio krv. Čak su ga zatvarali i u bunar! Kada su ga pustili iz logora tokom razmene zarobljenika, saznali smo užasnu istinu.
Kad je saznala da su joj ubili oca, Stanija je dobila zdravstvene probleme.
Od silnog stresa sam imala poremećaj rada štitne žlijezde, a bratu je opala kosa. U istom danu smo saznali da smo izgubili oca, kao i da su nam zapaljeni kuća i automobil. I dalje patim za ocem, zauvijek će mi nedostajati – završava priču starleta.
Možda vas zanima
Poznati
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
