NEDA SIMIĆ ŽERAJIĆ: NUŠIĆEVA ŽIVKA JE MIMOZA za današnje gospođe ministarke
Foto: Mirjana Ribić
Neda Simić Žerajić, profesor srpskog jezika i književnosti, lektor, nekadašnji novinar i urednik, daje veliki doprinos kulturi Banjaluke i Republike Srpske u kojoj je aktivna više od dvije decenije.
Posljednjih godina najviše je ispoljavala kreativnost na Internacionalnom festivalu studentskih pozorišta “Kestenburg” čiji je urednik, ali i kao producent predstava koje su ostvarile rekordnu gledanost.
Pozorište je mjesto gdje se kolektivno sanja, ali pozorište je i istina, pobuna, revolucija, filozofija, kaže naša sagovornica u intervju za “Aloonline.ba”.
Šta je za vas kultura?
Kultura je oslonac naroda, jedan od stubova opstanka društva, ali ona je i energija svakog čovjeka, njegov duhovni kod. Niko od nas nije slučajno rođen na ovom prostoru. To što si rođen ovdje ili ondje to je tvoj duhovni zapis. Taj zapis mora da se prepozna i da se pročita.
Kako ocjenjujete kulturu u gradu na Vrbasu?
Mislim da se osjeti svježa i dobra energija u kulturnom životu Banjaluke koja je počela sa podjelom besplatnih udžbenika svim osnovcima što je veliki korak. Prvi put u gradu Banjaluci obilježen je Svjetski dan pismenosti. Prostor za slobodu govora i mogućnost svakog intelektualca, stvaraoca, narodnog umjetnika, svih udruženja da ispred govornice u centru Banjaluke mogu da iznesu svoj stav bez cenzure, promovišu svoje ideje je veliki pomak u razvoju kulturne sredine, ali i demokratskog društva.
Koliko je podudarnost Nušićevog vremena sa današnjim vremenom?
Nušićeva aktuelnost je bezvremenska, jer nepogrešivo secira provincijalni mentalitet i opštu malograđanštinu kojih se svakodnevno odričemo, ali ih istovrmeno i živimo.
Šta mislite o fenomenu gospođe ministarke i koliko ih prepoznajete danas?
Često se može čuti kad neko želi da opiše, pa i unizi damu koja je na političkoj sceni i obavlja neku odgovornu funkciju i koja je često omražena zbog svojih postupaka da je „gospođa ministarka“ misleći na Nušićev lik iz literature.
To je pogrešno, jer gospođa ministarka srpskog komediografa je prostodušna domaćica koja živi mirnim životom, pokušava da sastavi kraj s krajem boreći se za golu egzistenciju. Preko noći je ušla u visoko društvo i pokušava na sve načine da mu se prilagodi, jer u dubini duše vjeruje da joj to pripada.
Spremna je da promijeni svoj izgled, manire, preuređuje kutke svoje kuće, sve sa željom da dokaže da je sposobna da bude prava gospođa ministarka i dostojna vlasti. Ona nije zla žena, niti pokondirena tikva. Zato mislim da je Živka mimoza za današnje gospođe ministarke.
Kad ste spomenuli pokondirenu tikvu, prepoznajete li takve likove u kulturnom i javnom životu Banjaluke i Republike Srpske?
Sterija je ismijavajući pokondirenost svoje glavne junakinje koja želi da se otrgne iz zanatlijskog okruženja, jer joj je muž bio opančar, sjajno opisao kategoriju žena koje nakon što steknu položaj u društvu i dođu do novca mijenjaju svoje ponašanje, postaju uobražene, umišljene, malograđanskog načina života. Nisu to samo žene, ima takvih i muškaraca u našoj stvarnosti.
Koliko je teško stvarati u vremenu finansijske krize i korone?
Kriza je paravan za one koji ne vole svoj posao i ne žele da rade.Takvima je samo važno da se dočepaju pozicije i da primaju platu uz sve ostale privilegije.
Istinski stvaraoci uvijek nađu način da ostvaruju svoje snove.
Poznajem visokoobrazovane ljude koji kad žele da naprave dobru predstavu ili festival sami čiste scenu, donose rekvizite od kuće, prepravljaju mamine haljine za kostime…Oni kulturu stvaraju srcem i to se i te kako vidi.
Potpuno posvećeni umjetnosti, dovijaju se na razne načine. Nerijetko finansiraju projekte i iz svog džepa, dok je direktorima pojedinih institucija koji imaju i budžet i infrastrukturu kriza izgovor da rade sa 10 odsto kapaciteta.
S obzirom na to da ste urednik Festivala “Kestenburg”, šta donosi ovogodišnji festival i koja pozorišta možemo očekivati ove godine?
Drago nam je što je “Kestenburg” prepoznat kao važna i nezaobilazna pozorišna tačka na svjetskoj mapi. Festival će se održati krajem novembra, naravno,ukoliko to dozvoli epidemiološka situacija. Sa mnogo entuzijazma pripremamo četvrti festival. Radosni smo što nam se prijavljuju pozorišta iz cijelog svijeta. Osim pozorišta iz Izraela, Južne Koreje, Bugarske, koji su učestvovali na svim dosadašnjim festivalima, predstave prijavljuju i pozorišta iz mnogih drugih evropskih i svjetskih zemalja. Nadamo se da će shodno mjerama uspjeti da dođu i oplemene pozorišni život Banjaluke.
U Banjaluci je nedavno obilježen Međunarodni dan pismenosti. Kakva je jezička kultura u Banjaluci i Republici Srpskoj?
Jezička (ne)kultura koja je na jako niskom novou je najbolji pokazatelj ugroženosti srpskog jezika od nas samih. Ona caruje na svakom koraku, u ustanovama, medijima, skupštini.. Sramotno je da neki univerzitetski profesori i direktori javnih ustanova nisu funkcionalno pismeni. Mislim da moramo svi iskazivati više poštovanja prema srpskom jeziku.Moramo se odgovornije prema njemu odnositi i više raditi jezički na sebi.
U Banjaluci je napravljen iskorak naredbom gradonačelnika o obaveznoj upotrebi ćirilice na svim digitalnim kanalima grada, kao i preporukom za upotrebu ćirilice kod isticanja naziva firmi u Banjaluci.
Krajnje je vrijeme da se vratimo ćirilici, našem autentičnom pismu, kao neodvojivoj tako prepoznatljivoj komponenti srpskoga jezika.
Možda vas zanima
Poznati
vremenska prognoza
Sarajevo
Banja luka
Mostar
Tuzla
Bihać
Bijeljina
Zenica
Prijedor
Pale
