SVE NAPUSTIO I POSVETIO SE VJERI! Prva fotografija Milana Stankovića sa Hilandara
Popularni pjevač Milan Stanković posvetio se vjeri i obilazi manastire, zbog čega se povukao iz javnosti i muzičku karijeru stavio u drugi plan.
Stanković je ove godine Hilandar i Svetu Goru posjetio tokom uskršnjih praznika, a svoje vrijeme još uvijek tamo provodi u vjeri i molitvi.
Milan je na svom Instagram profilu podijelio kadrove sa ovog prelijepog mjesta i oduševio svoje pratioce, a na jednoj od fotografija vidi se i on dok pozira pored drveta.
Podsjetimo, Milan je posvećen vjeri, često obilazi manastire i boravi u njima, a nedavno je pričao o vjeri.
– Kršten sam još kao beba da bih preživio, a preživio sam mnogo u svom kratkom životu. Svi mi imamo stremljenja, želje, planove, uspjehe, ideje. Velike darove mi je dao Bog, a s tim ide i veliki krst. Ali, u ludilu ovog vremena, duhovno slijepi, gluvi i nijemi, svegrešni, pale prirode, svi neminovno ozbiljno promašujemo i sa zakašnjenjem osjetimo da bez Logosa božjeg život nema života niti smisla. To su potvrdili svi koji se življenjem ozbiljno bave. Sve nauke, filozofije, revolucije, ideologije limitirane su okvirom stvorenog, bez pristupa tajni Tvorca, uzroka. A sve se na kraju završava Gospodom, jer kroz njega je sve i postalo – reako je tada Milan.
O svojoj namjeri da se zamonaši
Pjevač je tada govorio i o navodima da planira da se zamonaši:
– Nažalost, svjedoci smo da u medijima jako rijetko nailazimo na istinu o meni. Bezumni ljudi su i sveto monaštvo sveli na vijesti iz rijalitija, vračare i gatare. Taj jedini bunt i otpor koji je preostao čovjeku. Za početak, manastiri i svetootačko predanje su tu da nas uče i pomognu da postanemo hrišćani, što je vrhunska vrijednost. Biti istinski hrišćanin je stanje duha koje nadilazi vrijeme i nakon tjelesne smrti prelazi u vječno blaženstvo. Ali hajde za početak da naučimo da biti pravoslavni hrišćanin nije slobodan dan za jelo i piće za praznike, niti je brojanica okačena o retrovizor u kolima.
– Hajde da se latimo spasonosne Isusove umnosrdačne molitve, koja je ključ za osvajanje unutrašnjih prostora, za trezvenoumlje, upoznavanje Boga, sebe i stvarnosti. A onda nam neće biti važne banalnosti i tračarenje. Tada ćemo moći da se obradujemo, a ne snebivamo kada naša braća i sestre idu u manastir. Molim vas da se najprije upoznamo, pokajemo i izmirimo s Bogom, da iskoračimo iz prolaznih i trivijalnih stvari, iz vremena u vječnost. Iz statistike preživjelih u punoću života. To su moje božićne želje ljudima.