LAĆA O NASLJEDSTVU MARINE TUCAKOVIĆ: Pripremamo aukciju mamine garderobe
Legendarni tekstopisac Marina Tucaković preminula je 19. septembra, a njen sin, tekstopisac Milan Radulović Laća otkrio je sve o Marininom nasljedstvu.
Radulović je istakao da je u planu aukcija Marininih stvari i nagrada, a od zarađeng novca žele da otvore fondaciju koja će nositi njeno ime.
– Prvi korak je zbirka pjesama, vjerovatno sto kapitalnih, koju spremam u dogovoru sa Jelenom Trivan iz Službenog glasnika. Otac i ja smo sve bliži otvaranju fondacije Marina Tucaković, koja nema veze sa njenim poslom, već sa sudbinom. Fondacija bi pružala pomoć ženama oboljelim od karcinoma, čiji je broj ogroman, kada dolaze na liječenje nemaju smještaj, neke su teški slučajevi pa treba da idu u inostranstvo… – rekao je Laća.
– Pripremamo aukciju mamine garderobe i nagrada kako bismo obezbjedili početni kapital. Kad prođe ostavinska rasprava, ja ću određeni procenat svog dijela od njenih autorskih prava zavještati fondaciji, a vjerovatno i tata. Sigurno je da neću biti direktor fondacije, već će se njome baviti žene koje su ili prošle kroz tu priču ili su se njome na sličan način bavile – ispričao je Marinin sin.
Laća je ispričao da se nakon smrti majke borio sa nesanicom i depresijom.
– Smjenjivale su se faze. Prvih deset dana bilo je potpuno konfuzno, sljedećih deset je prošlo u laganom i mučnom vraćanju u realnost. Uslijedili su spoznaja i prihvatanje činjenice da je majka preminula, propraćeni nesanicom i depresijom. Novih deset dana donijeli su borbu i pokušaje da previdim realnost da ne bih eksplodirao – rekao je on.
– Zapravo, tek poslije četrdeset dana ili, još više, od trenutka kad sam otišao na njen grob nešto je počelo da se mijenja. Najveću frku imao sam upravo od tada. Kada je umro moj brat Miloš, svaka posjeta njegovoj vječnoj kući bila mi je vrlo stresna. Međutim, kada sam s tatom prv put otisao na majčin grob, osjetio sam olakšanje – ispričao je Marinin sin za „Hello“ i dodao:
– Uvijek kad neko premine govorimo jadan, nema ga više, a bol zapravo ostaje nama koji ostajemo. Ideja o ponovnom susretu je lijepa i ja u nju vjerujem. Tamo gdje se odlazi nalaze se moja baka, moj brat, mama, mnogi prijatelji… Zamišljam da na nebu piju kafu i gledaju šta mi radimo. Potrudiću se da se mami ne smuči ta kafa kad me vidi. Ove godine je Bog na nebu napravio dream team, koji bi nama trebalo da bude i upozorenje i amanet.