STEFAN MILENKOVIĆ sa puno žara i strasti nastupao na koncertu u Novom Sadu
Spektakl sa izvanrednim i vanserijskim vatrometom na samom kraju je realizovan kao tradicionalni Korzo – događaj koji otvara nedjelju izvođačke umjetnosti u okviru četvrtog izdanja festivala “Kaleidoskop kulture”.
Koncert je simbolično krenuo tačno u 20.22h, jer je Novi Sad određen za Evropsku prestonicu kulture 2022., tako da je i sam festival uvodni dio za tu proslavu naredne godine.
Prva kompozicija je bila “Rumunski koncert” Ðerđa Ligetija, kao veoma efektan uvod u dalji program sadržajne muzičke večeri.
Ðerđ Šandor Ligeti (1923-2006), rođen u Transilvaniji (Rumunija) bio je austrijsko-mađarski kompozitor savremene klasične muzike, i smatran je za jednog od najvažnijih avangardnih autora. “Rumunski koncert” je zagrmeo na otvorenom pred čitavom rijekom ljudi, koja se okupljala, sjedila i stajala duž čitavog Korza, koliko se i prostire najduža građevina Novog Sada – Pokrajinska vlada Vojvodine – Banovina.
Naravno, publika ovog koncerta na otvorenom je najviše čekala Stefana Milenkovića, koji je izašao za numeru “Fantazija Karmen” Pabla de Sarasatea (1844-1908).
U svom stilu neprikosnovenog virtuoza na violini, koja mu je kao “produžetak ruke”, Milenković je veoma energično i emotivno “putovao” kroz pet stavova u dva poglavlja ove kompozicije, gdje je iznio taj ogroman izazov i oduševio publiku od više hiljada Novosađana, kao i ljude iz drugih gradova.
Zanimljivo je da je španski autor ovog dela pravog imena – Pablo Martin Meliton de Sarasate i Navaskues i sam bio violinista virtuoz i kompozitor, koji se proslavio individualnim violinističkim stilom i djelima na španske motive kao što je „Španski plesovi“.
“Fantazija Karmen”, opus 25, oslanja se na temu iz opere “Karmen” Žorža Bizea, i postoji verzija za klavir, objavljena 1882. godine, ali kao njegovo najpoznatije delo izvodi se u vidu komada za violinu.
Auditorijum je očekivao dalje učešće Milenkovića, ali se on sa velikim osmijehom poklonio i sišao sa bine uz pratnju maestra Aleksandra Markovića, renomiranog dirigenta sa bogatom evropskom karijerom, u ulozi šefa-dirigenta Vojvođanskog simfonijskog orkestra.
Nakon tako zahtjevne kompozicije, svakako da je za solistu neophodan predah.
Naredna numera prolazi bez našeg proslavljenog umjetnika, i orkestar je uz dirigenta predstavio kompleksne “Plesove iz Galante” Zoltana Kodalja, mađarskog kompozitora i muzikologa.
Bio je najznačajniji mađarski muzičar 20. veka uz Belu Bartoka, autor autentičnog ritma narodne muzike, a uz “Plesova iz Galante”, najpoznatija djela su mu – kantata “Psalmus hungaricus” i scenska muzika “Hari Janoš”.
Nije se dugo čekalo na Milenkovića, koji je zablistao još više svojim izvođenjem naredna dva djela, od kojih je prvi podeljen na dvije cjeline – “Introdukcija” i “Rondo kapričozo” francuskog autora Kamija Sen-Sansa (1835-1921).
Dva odvojena poglavlja bili su novi zalogaj za Milenkovića od strane ovog orguljaša, dirigenta, pedagoga, a prije svega kompozitora, koji je zauvijek otišao pre 100 godina.
Dirigent Aleksandar Marković je bio veoma neobičan, svakako drugačiji na toj poziciji od mnogih njegovih kolega: nije nosio palicu, diriguje rukama, prstima, ima dinamičan i energičan govor tijela sve vreme, i veoma je predan svom poslu tokom cijelih sat i po koncerta.
Bez trenutka pauze, Milenković je muzicirao i kompoziciju “Koncertna poloneza u D-duru” Henrika Vijenjavskog (1835-1880), poljskog muzičara, violoniste i učitelja.
Stvarao je poloneze, pjesme, mazurke, dva koncerta za violinu i orkestar, i važio je za jednog od najvećih violinista poslije Nikola Paganinija.
Milenković je sa puno žara i strasti priveo kraju ovu kompoziciju, a time i učešće na ovom besplatnom koncertu za ushićenu publiku na cijelom Korzou, bez obraćanja okupljenima. Istina, nedostajalo je da Milenković bude duže prisutan na ovom koncertu, ali ovo ipak nije bilo njegovo samostalno muzičko veče.
Za sam kraj, dirigent Marković i orkestar su izveli čuveno “Bolero” Morisa Ravela (1875-1937), kao pravo remek djelo klasične muzike, jedinstveni dragulj koji se odvija i razvija postepeno, gradacijski do samog usijanja. Originalno pisana za balet, ovo najpoznatije delo Žozefa Morisa Ravela, nastalo 1928., i danas oduševljava publiku željnu neprolaznih vrijednosti.
Kao eksplozija nakon “Bolera” izveden je zaista spektakularan vatromet iznad Banovine, koji je trajao barem 10 minuta, rijetko viđen ikada na našim prostorima, što je dodatno raspametilo na hiljade duša iz mase već do tada presrećne publike.
Koncert kao magičan doživljaj imao je i direktan prenos preko Prvog programa Radio-televizije Vojvodina.