„KAD SAM SAZNAO ZA DŽEJEVU SMRT, PREPLAKAO SAM NOĆ“ Zlatan Vidović za ALOonline o filmu „Nedelja“, izazovima i poređenju sa „Tomom“, a otkrio je i koju scenu sa snimanja nikada neće zaboraviti
Film „Nedelja“ već sada obara rekorde i postavlja visoke standarde u domaćoj kinematografiji. Za prvih pet dana prikazivanja gdje je prva stanica bila Beograd, ovo ostvarenje pogledalo je više od 100.000 gledalaca.
Ovim povodom, razgovarali smo sa glumcem Zlatanom Vidovićem koji u „Nedelji“ tumači lik kompozitora Aleksandra Radulovića Fute.
Za ALOonline ističe da je njegov pristup portretisanju likova koje tumači inače metodski, ali da za ovu ulogu nije imao toliko vremena zbog projekata koje je radio paralelno.
– Volim se metodski pripremati za uloge, ali za ovu nisam imao toliko vremena jer sam paralelno glumio glavnu ulogu u seriji „Crna svadba“. Pripremao sam se kroz razgovor sa rediteljem Nemanjom Ćeranićem, koleginicom Milicom Janevski, gledajući JuTjub… Bilo mi je najbitnije da kao glumac „skinem“ odnos Marine i Fute koji je bio prepun ljubavi i emocije, kao i njihovo povezivanje sa Džejem. Momenat otkad su ga otkrili, shvatili, kad su vidjeli koliki je talenat u pitanju i kako Džej može prenijeti njihove stihove. Mislim da se to u filmu i vidi – rekao je Viudović
Dodaje da se tokom snimanja, a ni kasnije nije susreo sa Futom ali da je čuo da je pohvalio i njega i koleginicu Milicu Janevski koja tumači lik Marine Tucaković. Kako kaže, misli da su napravili pošten posao.
Najveći izazov tokom snimanja
Najveći izazov tokom snimanja bio mu je da u scenama u kojim glumi prenese istinu odnosa Marine, Fute i Džeja kao i vremena u kojem se odvijala radnja.
– Jedna takva duša kakva je bio Džej, jako duhovit, šarmantan i iskren, neko ko je došao sa ulice i imao težak život zaslužuje film. Najveći izazov mi je bio da prenesem istinu na filmu, da u scenama u kojima sam bio akter prenesem upravo tu istinu njihovog odnosa i tog vremena. Izazov su bila i očekivanja. Mislim da je ovo film koji je dugo najavljivan i očekivan. Sama činjenica da ga je do sada pogledalo više od 100.000 ljudi govori koliko je ovaj film bio potreban – istakao je Vidović dodajući da je u realizaciji ovog filma bitna stvar bila to što je ekipa sa kojom je radio bila izuzetno dobra, da ih sve poznaje odranije te da su prijatelji što je dosta uticalo na stvaranje filma.
Otkrio nam je da li bi volio da je mogao živjeti i baviti se glumom u vremenu o kojem govori film te šta je to što ga je najviše dirnulo tokom snimanja.
– Pa, bih. Svako doba prije ovog je bilo mnogo poštenije, romantičnije, sporije, mnogo više smo bili okrenuti jedni drugima uprkos neimaštini, ratovima, sankcijama. Mislim da su tad ljudi bili više upućeniji jedni na druge nego sad. Najviše me dirnula scena kad Husa koji igra Džeja dođe u studio i pjeva. Nikada neću zaboraviti jedno noćno snimanje, bilo je ljeto, sjedili smo napolju, a on nam je pjevao pjesmu „Za kraj“. Cijelu noć smo ga slušali i uživali, osjećao sam se kao da sam bio na nekom roštilju i lijepom druženju, a ne na snimanju – kazao je Vidović.
„Kad sam saznao za Džejevu smrt, preplakao sam noć“
Ispričao nam je da je Džeja mnogo volio i da ga je njegova smrt mnogo pogodila. Ipak, postoje njegove pjesme koje rado naručuje u kafani.
– Imam nekoliko pjesama koje volim sušati ali sve zavisi od raspoloženja u kojem se nalazim. Volim „Dunav“, „Nedelju“ naravno, a u posljednje vrijeme rado slušam „Čestitka manje“. U kafani naravno naručujem „Ne znaš ti, kako je imati pa nemati“ (smijeh). Jako sam volio Džeja i dobro se sjećam dana kada je umro, bio sam sa prijateljem na vikendici. Kad smo saznali za Džejevu smrt, preplakali smo cijelu noć slušajući njegove pjesme – priznao je Vidović.
Da li je „ukrao“ nešto sa snimanja?
– Sa nekih ranijih snimanja sam pitao da mi nešto ostane kao uspomena, ali nikad ništa nisam ukrao jer nisam tako vaspitan (smijeh). Poslije „Pjevačice“ sam zamolio da mi ostane sat koji sam nosio, nakon „Oluje“ izgravirani upaljač, plakate sa potpisanim članovima ekipe i drugo. Svako snimanje i pravljenje predstave je jedan novi život, nešto gdje sebe non-stop iz nule otkrivaš i zato je glumački posao jako zanimljiv.
Smatra da će se publici najviše dopasti iskrenost i neposrednost u ovom filmu.
– Iskrenost, neposrednost, život koji je preslikan onom kakav je bio. Savjetnici na filmu su bili ljudi koji su zaista odrastali sa Džejem, poznavali ga, doživjeli anegtode sa njim. Sve je bukvalno preslikano, ništa nije izmišljeno i to se osjeti u filmu, ta autentičnost, iskrenost i posvećenost glumačke ekipe – smatra Vidović.
Poređenja sa filmom „Toma“
Već su prisutna „suparnička poređenja“ sa filmom „Toma“. Zašto i gdje je razlika između ova dva filma?
– U oba filma riječ je o pjevačima, u pitanju su biografski filmovi, a imali smo i film o Aci Lukasu koji nešto nije najsrećnije prošao. Toma je bio čovjek iz naroda poput Džeja ali ta dva filma u svom zanatskom izrazu i realizaciji nemaju ništa zajedničko. „Toma“ je više pjevački film gdje on pjeva u skoro 70 odsto filma, a u „Nedelji“ se radi o odrastanju i formiranju pjevača kojeg znamo. Veoma mali dio je posvećen njegovoj karijeri – objasnio je Vidović.
Upravo nas je to i interesovalo, zašto u filmu nije predstavljen veći dio Džejevog života od momenta kada je već bio ostvaren i uspješan pjevač.
– Taj dio njegovog života svi znamo iz raznoraznih intervjua i medijskih nastupa, a ovo ranije nismo znali. Prvi ja nisam znao sav taj dorćolski mentalitet, to preživljavanje, kako su ga se roditelji odricali pa ga vratili kući, koliko je imao dobre prijatelje i ekipu, šta je sve prošao, njegov odnos sa bratom Džambom kojeg fantastično igra kolega Marko Janketić do njegovih prijatelja. To je mnogo znimljivije nego da nam pjeva sve vrijeme – zaključio je Vidović.
BONUS VIDEO: