KONAČNO OTKRILA KO JE OTAC DJETETA Marija Petronijević o zdravstvenom stanju i trudnoći: Nisam stigla da spremim sobu za bebu!

Marija se preselila na selo, u mjesto Visibabe i počela da se bavi poljoprivredom, a zatim upoznala i oca svog djeteta.

U intervjuu ona prvi put priča o trudnoći, radu na selu i planovim za budućnost.

– Što se bebe tiče, stići će uskoro. Krajem mjeseca ili početkom sljedećeg. Prva tri mjeseca su bile prisutne neke mučnine, koje mi nisu dozvljavale da radim u punom kapacitetu, a sada se nekako držim, kroz osmijeh kaže Marija koja žuri da na imanju sve bude završeno prije nego što dođe beba, ali i zima.

Upravo zbog svih obaveza koje ima, ona priznaje da nije stigla da spremi sve što joj je potrebno za dolazak prvog djeteta.

– Ako mi vjerujete, nisam još uvijek sredila kutak. Gdje ima mjesta za dvoje, ima i za troje. Tako da će beba dijeliti prostor i okruženje svojih roditelja, što i jeste valjda najbitnije. Pol još uvijek ne znam, kaže glumica.

Iako je njen život pod lupom javnosti, ona je uspjela od medija da sakrije muškarca sa kojim je u vezi i sa kojim čeka dijete.

– Muškarac koji me je osvojio je jedan običan muškarac, koji je imao prije svega dovljno sluha da čuje šta je ono što govorim, a onda i dovoljno pameti da može da se nosi sa ženom kao što sam ja. A nije lako – tajenstvena je i dalje Marija po pitanju svog izabranika sa kojim je svila gnijezdo upravo u Visibabama.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Marija Petronijevic (@petronijevic.marija)

Život na selu, ali i daskama koje život znače su podjednako na pijedestalu njenog profesionalnog života.

– Poljoprivreda je nešto sa čim sam se rodila. Ona je bila sastavni dio života, ne samo mog, nego mnogih iz moje generacije, koji su iz provincije, jer skoro da nema nekog ko nije imao babu i dedu na selu, koji su se bavili poljoprivredom, u daleko većoj mjeri od one u kojoj ja danas jesam. Objektivno sam „prisutna“ samo u nekim segmentima poljoprivrede, oživljavajući na taj način ono što je već postojalo u mom neposrednom okruženju. Glumica je epitet koji sam stekla baveći se tim poslom. Ne mogu reći da mi prija ni jedan, ni drugi epitet posebno. Najviše mi prija da me zovu Marija. A prepoznaju po osobinama koje imam.

Porođaj i dolazak bebe neće je spriječiti da radi čim se za to stvore uslove.

– Postoji projekat koji je trebalo da staruje u decembru, ali koji će iz drugih razloga biti pomjeren. Takođe postoje i projekti koji su planirani za kraj 2022. godine i sredinu 2023. što bi trebalo da znači da ću se sa publikom družiti i na taj način.

Petronijevića je svakodnevnim objavama na društvenim mrežama gdje pokazuje kako vozi traktor, okopava jagode, šiša ovce, plasti i sprema kućice za kokoške mnogima pokazala kako izgleda rad na selu i inspirisala ih.

– Dobijem po koju poruku u kojoj mi pišu da jesam inspiracija. Naravno, postoje i komentrari ispod fotografija, u kojima me hvale. Bitno je da svako radi ono što je do njega i da postupa u skladu sa svojom unutrašnjom potrebom. Ne da bude dopadljiv drugima, nego da bude ugodan prije svega sebi– kaže glumica koja otkriva i koje su borbe koje poljoprivrednici ovih dana vode.

– Što se borbe tiče vodim je svakodnevno sa obavezama koji je ovaj posao nametnuo. Pretpostavljam da istu borbu vode svi oni koji su se opredjelili za slične ili iste poslove. Možda bi, udruženi mogli jedni drugima više pomoći. Na primer u polju, na nekoj mobi, a kada isrcpimo i to, možda kada bi glasnije govorili, možda bi nas bolje čuli i neki drugi koji bi nam mogli pomoći– kaže Marija kojoj treba pomoć oko gazdinstva.

Još nemam sve!

Za Mariju mnogi kažu da je pravi domaćin svog gazdinstva u selu nadomak Požege, ali ona skromno kaže da je to ozbiljan epitet.

– Nisam još uvijek domaćin, ali sam na putu da možda budem. Domaćin je onaj koji ima sve. Koji je obezbjedio samodovljnost i samoodrživost u ekosistemu koji ima. Ja sam tek sa jednom ili dvije biljne kulture stekla neko iskustvo i tek sa ponekom životinjom.

Povratkom na selo, promijenila je život iz korena. Zato smo je pitali da nam kaže koje su prednosti, a koje mane takvog poteza i kako vidi sebe za pet godina:

– Nema tu ni prednosti ni mana. Ako bi život poredili sa rekom koja teče, kroz vrijeme, ta bi reka mogla menjati svoj tok, krivudati. Reka bi mogla donijeti i poplave, a u sušnom period bi mogla presušiti ili obezbjediti vodu isušenoj zemlji. Tako je i sa životom. On teče. I dok teče dešavaju se lijepe i one manje lijepe stvari, ali se mi moramo truditi da budemo bliži onim lijepim, ljepšim. Za pet godina sebe i dalje vidim kao Mariju, koja zna šta hoće, i koja to što hoće može i jeste.