JE L’ TI ZNAŠ DA NEKO MOŽE DA SE UBIJE ZBOG TIH TEKSTOVA? Čola je Marini uputio riječi zbog kojih se dugo plašila!
Marina je jednom prilikom, voditeljki Vesni Dedić otkrila detelja iz svog privatnog života, kao i kako provodi vrijeme. A u ovom intervjuu priznala je i da joj je Zdravko Čolić, njen veliki prijatelj, uputio i kritiku koju nikada nije zaboravila:
– Znaš kako Vesna, ja nisam osoba koja žali za prolivenim mlijekom. Kada sam bila mlada nikako nisam voljela nedelju, zato što nikada nisam voljela obaveze, a nedelja, znalo se da mora da se ruča sa mamom, tatom, bakom dok je bila živa. To je mene strašno smaralo. Međutim kada sam se udala i kada sam dobila porodicu, voljela sam nedelje kada smo Futa i ja sa klincima odlazili kod njegove pokojne majke na Konjarnik na ručak. To je imalo neke posebne draži i naravno da mi te nedelje nedostaju – izjavila je Marina u „Balkanskoj ulici“, a Dedićka je konstatovala da joj je trebalo deset godina da nagovori Marinu da dođe u njenu emisiju.
– Znate kako, ne mogu da kažem šta me je inspirisalo da napišem „Nedelju“. Dobila sam muziku, a recimo strofe sam uradila odmah. Ali refren je negdje zabagovao i nikako da se rodi. Sva sreća nismo žurili i tada je sve bilo opuštenije. Sigurno je bila nedelja kada sam to pisala i nekako mi nešto kliknulo i samo se pisalo od sebe. Imala sam Džeja u glavi, dijete koje se smucalo po svijetu, cijela ta njegova priča, bez nekog porodičnog života – objasnila je Tucakovićeva i odgovorila na konstataciju da je uspješna žena:
– Činjenica je da sam uspješna, a i da sam jaka. Sigurno. Svašta sam pregurala, ali ne vidim što bih bila jača od neke domaćice koja trpi i bori se za svoju porodicu. Ili za sebe. Mrzim da spremam kuću i perem sudove, volim jedino da kuvam. Veoma sam često kod kuće, ne volim da izlazim, volim porodičnu atmosferu. Volim da sjedim uz kasetofon, da razmišljam, čitam. Pićence, cigara i meni je dovoljno.
Na pitanje kako izgleda kada piše pjesme, potrudila se slikovito da opiše:
– Dobijem muziku na CD, prije su bile kasete i mislim da sam tada nekako najbolje radila. Imala sam strah od CD-a, da li ću to znati, pošto veze nemam sa tehnikom. Legnem u tu svoju malu radnu sobu, pored mene CD, papir olovka, kapućino, rakija, cigara i pišem. Totalni haos, ja samo u njemu najbolje funkcionišem. Nikada se neću dovesti u red. Puštam muziku i filmove. Nekada to izađe iz mojih ličnih priča i maštanja, a nekada tako nešto i zamišljam. Ili kada pišem za Džeja, ja razmišljam o njegovom životu, malo neke psihologije, otprilike tako to ide – ispričala je Marina.
Ona je tom prilikom otkrila i jednu anegdotu, o tome kako je Zdravko Čolić komentarisao pjesmu „Zmaj“ koju je Marina napisala za Alena Islamovića i Indiru Radić.
– Jednom mi je Čola rekao: „Maki, pa ti si opasna po neke ljude, pazi šta pišeš. Kada si napisala onog „Zmaja“ za Indiru, to su se ljudi sjekli, poistovećivali su svoje sudbine sa tom pjesmom. Jel ti znaš da neko može da se ubije zbog tih tekstova?“. Samo sam mu govorila: „Jao, nemoj molim te“. Ja sam veselog srca i strašno mi teško padne kada tako nešto čujem. Nije to baš toliko ozbiljno – opisala je Tucakovićeva.