„ELVIS“ DOŠAO KAO ZANIMLJIV I TUROBAN FILM Za pola života muzičara Lurman nam ostao dužan

AloOnline.ba | Poznati ∙ 01.07.22 21:00 ∙ 0

Batler i Henks uspjeli u misijama, ali cijelo djelo ima rupe

Foto: Printscreen

Mora biti zastrašujući zadatak prikazati jednu od najpoznatijih osoba u modernoj istoriji svijeta i medija, a Baz Lurman je čovjek koji je zamalo dotakao vrh sa „Elvisom“.

Neko koga svi poznaju, čije su slike, pjesme i maniri neizbrisivo ukorijenjeni u reljef pop kulture, neko čija je pojava poput magneta radila kako za fanove tako i za novac. „Elvis“ je bio veliki filmski projekat koji nije smio biti olako shvaćen, a još manje marginalizovan kroz važne životne epizode slavnog muzičara.

Ostin Batler sigurno je osjetio tu težinu kada je zakoračio u ulogu „Kralja“ u novom Lurmanovom filmu. Za nekoga ko je krenuo od Hane Montane, ovo su zasigurno bilo zaista duboke čizme u koje je trebao uskočiti, ali može se reći da je poprilično dobro iznio sve.

Ali ne biste znali da ga gledate. Glumac junački odrađuje južnjački naglasak, scenske pokrete – hvata atmosferu same legende muzike. Za nekoga ko bez frizure, šminke i kostima nema nikakve sličnosti sa stvarnim Elvisom, lako je kupiti Batlerovog Elvisa. Zaista se ne može tražiti zamjerka u radu 31-godišnjeg glumca i njegovom tumačenju lika.

Lurmanov australijski film detaljno opisuje blistavi, frenetični život muzičke ikone, kroz objektiv njegovog menadžera, pukovnika Toma Parkera (kojeg glumi Tom Henks s prilično oštrim naglaskom koji bi trebao biti holandski). Međutim, iza prizme slave i blještavila krije se tjeskoba, tuga i u konačnici, smrt.

Najbolji dio filma je početak, koji prati rane dane, kada je Elvisov zvuk inspirisan bluzom postajao sve popularniji na jugu. Po uvodnim scenama dalo bi se naslutiti da će film totalno odlutati u predivnu memorabiliju Prislijevih prvih dodira sa muzikom i iskopati korjen njegove inspiracije.

Parker, koji sebe opisuje kao „Snješka“ koji izvlači „snježne poslove“ (unosan novac za nastupe) u javnosti dajući im ono što misle da ne bi smjeli poželjeti, vidi Elvisa kao svoju ulaznicu za slavu i bogatstvo i počinje ga „prodavati“ masama. Henks je opet pokazao da je holivudska A klasa glumca, te je ovdje lik “ manupulatorske pijavice“ odradio savršeno.

Lurmanov zaštitni znak blistavog, razmetljivog stila zasigurno je očigledan kroz cijeli film, ali možda prigušeniji nego u prethodnim ostvarenjima („Veliki Gecbi“, „Mulen Ruž“). Navikli smo od Australijanca da sve blješti od glamura koji je na granici kiča, ali ovdje to nije slučaj. Valjda i ta siva nota filma i sva turobnost samotne strane Elvisa nisu dozvolili Bazu da se razmaše u šljokicama i bojama.

Film „Elvis“ vam na noge donosi gotovo sve hit pjesme koje biste željeli čuti iz Prislijevog kataloga i kako su blistave za njegove posljednje godine u Las Vegasu, ali ono na šta zapravo poziva jest dalje ispitivanje njegovih nedostataka. Moglo se dublje ući u tkivo njegove audio zaostavštine, ali šta je tu je.

Elvisova ovisnost o drogama, dosta transparentna nevjera i činjenica da je imao koristi od toga što je bio bijelac koji je pravio muziku inspirisanu crncima, sve je dotaknuto, ali nikada nije detaljno istraženo, što je uveliko mana, na kojoj se moglo poraditi. Nedovoljno je istražen i prikazan taj aspekt „Kraljevog“ života i karijere.

Nema sumnje da je Elvis ugodan film, čak i za tih dva sata i 40 minuta, ali nije tako uspješan muzički biografski film kao „Rocketman“ ili „Walk the Line“. Opet naglašavam, naravno da „Elvis“ ima promašenih i neobrađenih polja, ali ima i sjajnih kadrova, kao što je njegova posljednja izjava ljubavi ženi, prije ulaska u avion.

Pridružite se našoj Viber zajednici