DOKTOR ZA RAJU Nele Karajlić ekskluzivno za AloOnline: Priroda, istorija, emocije na jednom mjestu – Nešto poput Tjentišta nisam imao prilike da vidim

ALOONLINE.BA/Ana Dragaš | Poznati ∙ 26.05.23 20:00 ∙ 0

Od malih nogu je poznat u svom rodnom gradu kao prilično zanimljiv i vedro raspoložen čovek

FOTO: AloOnline.ba

Dr Nele Karajlić postoji na muzičkoj sceni skoro 40 godina, a mnogo je onih koji ne znaju da je njegovo pravo ime Nenad Janković.

Od malih nog bio je poznat u svom rodnom gradu kao prilično zanimljiv i vedro raspoložen momak. Bio je lucidan, zabavan, vješt i krasio ga je izuzetan smisao za humor.

U rodnom Sarajevu osamdesetih i devedesetih sa saradnicima je humorom odražavao duh burnog i komplikovanog vremena „Zabranjenim pušenjem“ i „Top listom nadrealista“. Nastavio je u Beogradu serijom „Složna braća“ i albumom „Ja nisam odavle“, pa se otisnuo na svjetsku turneju sa grupom „Emir Kusturica & No smoking orkestra“.

Zdravlje ga je sklonilo sa scene 2011, ali nije mogao dugo da miruje, pa je napravio još jednu satiričnu emisiju „Nadrealna televizija“ i objavio knjige „Fajront u Sarajevu“ i „Solunska 28“.

Rok muzičar, kompozitor, glumac, pisac i televizijski režiser govorio je za AloOnline o OK fest-u, skeču „Hrkljuš“, Jugoslaviji, kulturnim razlikama kao i o mnogim drugim temama.

Kakva očekivanja imate od OK fest-a, organizacije i publike i šta ćemo imati priliku da vidimo? Kako Vam se čini Tjentište i uopšteno ovaj ambijent za muzičke festivale s obzirom na njegovu tešku prošlost?

Tjentište je, bez ikakve sumnje najbolje mjesto za rok muziku. Priroda, istorija, emocije, sve je tu na jednom mjestu. Imao sam prilike svirati na mnogim svjetskim festivalima u više od 40 zemalja, ali nešto poput Tjentišta ja nisam imao prilike da vidim.

Koja je najneobičnija inspiracija koju ste koristili za pisanje tekstova?

Svaka inspiracija dolazi iznenada i nenajavljeno i nije obična. Nekad mi se desi kad slušam neku muziku na radiju, a nekad kad sam sam u prirodi. Inspiracija je stvar Onoga odozgo. Nekoga je nagradio, a nekome je to uskraćeno. Na meni je štedio.

U pjesmi „Tri ratna havera“ koji se nalazi na albumu „Ja nisam odavle“ spojili ste emocije i ironiju. Kako danas gledate na tri stara havera ljuta? Jesmo li ikada srušili taj kineski zid koji je stajao između tri naroda?

Ne samo da nismo srušili taj “kineski zid”, nego je on postao i duži i viši. Jednostavno, Andrić je bio u pravu kada je rekao da svaki rat na ovim prostorima ne da odgovore, već samo postavlja nova pitanja. Nadam se da će naše međusobno nerazumjevanje, ipak, u narednih sto godina, biti stvar retorike a nipošto oružja.

Šta za Vas predstavlja istorijska livada, mjesto Sumbulovac na kojem je snimljen skeč „Hrkljuš“? Kakva sjećanja Vas vežu za kultnu seriju Top lista nadrealista i šta mislite o Nadrealisti šou?

Hrkljuš je sniman na livadi u Sumbulovcu kraj Sarajeva. Niko od nas te jeseni 1989. godine nije mogao ni da sanja da će ta livada biti aktuelna na mom fejsbuku 34 godine kasnije. Kad sam je objavio krenula je lavina komentara koja je uveliko zasjenila neka moja ranija objavljivanja. Top lista nadrealista je dio moje mladosti i ona mi sada liči na neki čudan san u kome šta god da napravimo kasnije postane stvarnost. To je, zaista, nevjerovatan osjećaj. Nadrealisti šou je odlična komedija na najboljem tragu Nadrealista. Neki skečevi su u rangu onih koje smo radili prije rata.

Vaša muzika često govori o društvenim i političkim temama. Kako vidite ulogu umjetnosti u društvu i da li mislite da umjetnost treba da bude politička? Kakvo mišljenje imate o današnjoj politici i da li ste „jugonostalgičar“?

Od samog umjetnika zavisi da li će biti političi angažovan ili ne. To je njegova sloboda. Umjetnost sama po sebi utiče na društvo i zajednicu bez obzira šta umjetnik o tome misli. Politika je oduvjek bila vještina upravljanja društvom. Danas, u eksploziji informacija jako je teško kontrolisati političke odluke. Komunikacija je toliko glasna, i toliko brza da se političari moraju da služe grubljim jezikom da bi ih razumjeli i čuli. Ako nekoga ko kaže da je onomad bilo bolje nego što je sad zovu jugonostalgičar, ja to jesam.

Interesuje nas Vaš stav o Sarajevu i gdje odsjedate kada ste tamo?

Nisam bio tamo.

Vaša karijera obuhvata rad u različitim zemljama i kulturama. Kako ste se nosili sa kulturnim razlikama i jezičkim barijerama?

Imao sam tu sreću da studiram orijentalne jezike. Prvo što sam na fakultetu naučio bilo je to da su svi ljudi, baš kao i svi narodi različiti. Da nema boljih i gorih, razvijenijih i manje razvijenih, već samo to da su drugačiji. U periodu u kome sam svirao sa No Smoking orchestrom to znanje mi je pomoglo da uspostavim komunikacju sa publikom. U Njujorku, Buenos Airesu, Bejrutu, Tokiju, Moskvi, Jerusalimu… Muzika je ta koja preskače sve barijere.

Osim muzike bavili ste se i drugim oblicima umjetnosti kao što su film, pozorište i književnost. Koje su Vaše omiljene umjetničke forme i zašto? Koji su Vam inspirativni izvori i uzori?

Najviše volim da pišem. U toj umjetnosti se osjećam najkonfornije.

Koji savjet biste dali mladim muzičarima koji tek započinju svoju karijeru?

Ima jedna pjesma grupe AC-DC, zove se Its a long way to the top if you wanna rock and roll. Dug je put do vrha, ako hoćete da svirate rok.

Koje su neke od najvažnijih životnih lekcija koje ste naučili tokom svoje karijere i tokom života generalno?

Nikad ne reci nikad!

BONUS VIDEO: