Foto: Nemanja Nikolić
Pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović iza sebe ima bogatu karijeru, rekorde od čak 150.000 ljudi koji su uglas s njom pjevali na koncertima na Ušću i hitove koji se slušaju decenijama.
Put slave je prije oko tri decenije krenula iz rodne Žitorađe u Beograd, gdje je od zarade kupila stan prije 18. godine, piše Kurir.
Naime, dok je još išla u srednju školu, Ceca nije razmišljala da ode iz roditeljskog doma, međutim, davne 1990. album „Pustite me da ga vidim“ bio je prodat u 350.000 primjeraka, a godinu dana kasnije album „Babaroga“ oborio je sve rekorde, te je pjevačica odlučila da zarađeni novac uloži u nekretninu i kupila je stan na Banovom brdu.
Ipak, kako je njen novi dom morao da se renovira, ona je s prijateljicom Dragicom počela da živi u srcu Vračara, ali ne kao podstanar, već kao gost.
To je bio prvi stan u kom je Ceca boravila u Beogradu, dok je već uveliko bila zvijezda na prostoru čitavog Balkana i kada je započela saradnju s Marinom Tucaković i Aleksandrom Radulovićem Futom.
Na četvrtom spratu te stambene zgrade i dalje je stan u kojem je Ceca provela prve dane u Beogradu, gdje joj je redovno stizalo cvijeće od fanova.
– Kada je snimila pjesmu ‘Kukavica’ i ‘Šta je to u tvojim venama’, ljudi su se skupljali ispod prozora i pjevali njenu pjesmu. To je bilo da ne povjerujete, cijelom ulicom je odjekivala ta pjesma, cvijeće je svakim danom stizalo. Koliko je to bilo cvijeća, mislim da je mogla da otvori najveću cvjećaru u Beograd – otkrila je za medije gospođa koja je Ceci u to vrijeme bila komšinica, te se prisjetila kakva je bila sada velika zvijezda na početku karijere.
– Uvijek se svima nama ljubazno javljala i pozdravljala, a bila je prelijepa. Kao anđeo! – dodala je.
Nakon nekoliko mjeseci Ceca se preselila u svoj stan na Banovom brdu i tu je živjela do udaje za Željka Ražnatovića Arkana. Supruga je upoznala 1994. i tada započinju zajednički život u Diplomatskom naselju sve dok kuća u Ulici Ljutice Bogdana nije bila završena 1997.
Ceca se često uz osmijeh sjeti djetinjstva i trenutaka kad joj je majka, seoska učiteljica, govorila da joj je škola prioritet, a da će, ako joj je tako suđeno, usput postati i pjevačica.
– Kada sam krenula u školu, a počela da pričam o muzici, majka mi je uvijek govorila: ‘Škola je na prvom mjestu, a ako je nešto suđeno, desiće se. Škola mora da je prioritet, a na ostalo da se gleda kao na hobi’ i tako je bilo. Mic po mic, ja sam počela da nastupam na ogroman moj pritisak… Stalno sam tati govorila da mi pomogne da mama popusti pošto je ona stroža, prosvjetni je radnik. Krenula sam da nastupam na lokalnom nivou, to je počelo da se širi – ispričala je pjevačica svojevremeno, pa otkrila kako joj je u mladim godinama izvođenje pjesme Nade Obrić u bašti kafane na crnogorskoj obali promijenilo život:
– Bili smo na odmoru u Crnoj Gori i posljednjeg dana otišli smo na večeru, s mještanima iz Žitorađe. Svirao je živi bend, zamolili su da ja otpjevam nešto. Rekli su: ‘Tu vam je jedna koleginica, da li može nešto da otpjeva’, a već su se ljudi razišli, to je bila bašta u Sutomoru… Prilazi čovjek stolu, kaže: ‘A gdje je koleginica?’ i oni kažu: ‘Pa evo je’. Crnogorac kaže: ‘Dajte. ljudi, pa nemojte me zezati, ovo je dijete’… Krene on, pa vrati se i kaže: ‘Ajde, mala, da vidimo šta znaš’. Bila je prazna bašta potpuno, možda smo mi bili posljednji za stolom i počnem da pjevam ‘Dugo te, dugo očekujem’ od Nade Obrić i krene bašta masovno da se puni… Svi šokirani, prvo ovi iz benda kako pjevam tako mala, s već formiranim glasom, zrelom bojom, trilerima, tehnikom… Tada ponude mojim roditeljima da u bašti lokala u mjestu Utjeha pjevam na dva mjeseca, dok sam na raspustu. Mama je, naravno, rekla ne, a onda sam ja kukala, kukala i iskukala! ‘Zašto da ne, možda mi je to šansa, neko će me čuti’, govorila sam i bila sam u pravu.
Tih osamdesetih godina Ceca je, kao početnica na estradi, pjevala za 3.000 ondašnjih njemačkih maraka.
Kako je pričao njen otac Slobodan, na turneji po Crnogorskom primorju tokom prve godine zaradila je nevjerovatnih 400.000 dinara, novac su donijeli kući u velikom koferu i brojali cijelu noć, a onda ga uložili u kupovinu placa i proširenje porodične kuće u Žitorađi.
Tata se šali da sam mu dalja rođaka iz Beograda.
Iako je muzikalnost povukla na majku, u rodnoj Žitorađi se uvijek pričalo da Ceca najviše liči na oca, pogotovo kada je sport u pitanju.
– Tata i ja smo mnogo slični jer smo pitomi i veseli ljudi. Agresivni smo jedino kada je fudbal u pitanju. Volimo i pjesmu i tu mi otac najviše pomaže. Uvijek se nasmijem kada sluša neku moju pjesmu na radiju ili TV jer kaže: ‘Evo, pjeva moja dalja rođaka iz Beograda – pričala je Ceca.
