Bogdan Diklić progovorio o kultnom ostvarenju: Znali smo da će „Maratonci“ biti dobri, ali ne i da će toliko trajati!

ALOONLINE.BA | Poznati ∙ 17.07.23 08:23 ∙ 0

Od rečenica koje je ubacio u filmove, a ušle su u svakodnevni život, Diklić je naveo "Tišina, sad malo ona"

INSTAGRAM

Glumac Bogdan Diklić rekao je da je prepravljao svoj tekst u scenarijima filmova poput „Maratonaca“ i „Nacionalne klase“, da je Fabijan Šovagović ostao za njega poseban glumac, kao i da u pozorištu ne primjećuje publiku, a na snimanjima kamere.

Diklić se u razgovoru u okviru Festivala evropskog filma Palić, gdje mu je u nedjelju uručena nagrada „Aleksandar Lifka“ za doprinos evropskom filmu, prisjetio da je u trećem razredu gimnazije „otprilike zrelo riješio da će se posvetiti glumi“.

– Riješio sam da ću da radim nešto što me je privlačilo i nisam se prevario da će mi stvarati radost u životu. Pretpostavljao sam da je mukotrpno, da nije lako, i eto mene u glumi – rekao je Diklić.

Prisjetio se kako je u trećem razredu gimnazije u rodnom Bjelovaru ispred jedne knjižare vidio glumca Fabijana Šovagovića koji je tu snimao.

– On je i danas jedan od glumaca koji su za mene veliki, jedinstveni, posebni – naglasio je Diklić.

Zamolio je i dobio od Šovagovića autogram, a kasnije je Diklić sa tom hemijskom olovkom glumio u filmu „Majstori, majstori“ i čuvao ju je jako dugo dok mu nije nestala.

Desetak godina kasnije Diklić je sa Pulskog festivala letio za Zagreb sa Šovagovićem, i kada mu je rekao: „E, kad bi se ti sjećao…“, da bi mu čuveni glumac odgovorio: „Znam, ispred knjižare“.

Primijetivši da je „pozorište total, a film sadrži krupne planove“, Diklić je naveo da je za njega „u suštini priprema ista“.

– Mene u pozorištu, kad sam preležao dječije glumačke bolesti, vrlo rano nije interesovala publika. Tako i na filmu. U jednom trenutku sam došao do toga da me kamera ne zanima, u fazi probe. Kada se snima nemam svijest da je kamera prisutna – rekao je glumac.

Govoreći o ulozi Zaima u filmu „Gori vatra“, Diklić je primijetio da je to bio jako lijepo pisan scenario i da je „sve duboko“ i odlučio da tik odrazi njegov invaliditet, godine i karakter.

– Tik Zaimov je varirao zavisno od raspoloženja. Ako je ljutit, to je intenzivnije, a govor je miran. Kad je smiren, tik je manjeg intenziteta. To mi je trebalo i to sam pronašao – otkrio je Diklić.

Kada je radio „Nacionalnu klasu“, Diklić je imao 25 godina, i iako bez prethodnog velikog glumačkog iskustva, imao je „neku svoju metodiku“, koju je zadržao do danas.

Diklić je rekao da je pozajmio scenarije za filmove „Nacionalnu klasu“ i „Maratonci trče počasni krug“, u kojima je bilo „mnogo moje olovke, gumice i mijenjanja“ i da mu oni nikada nisu vraćeni.

– Tamo piše šta sam kao klinac u zagradama namaštao, šta sam promijenio u redoslijedu riječi, šta sam štrihovao. Sjećam se da mi je (reditelj) Goran Marković u „Majstorima“ rekao: „Ti si jedini koji izbacuje, svi drugi dopisuju!“ – naveo je glumac.

Prisjetivši se rada na „Maratoncima“ reditelja Slobodana Šijana, Diklić je rekao da su svi uživali snimajući i da su imali svijest da prave „nešto što će biti dobro, ali ne da će toliko da traje“.

Prema njegovim rečima, Mirko u „Maratoncima“ je možda prva uloga u kojoj je ono što je želio uradio u „veoma visokom procentu“.

– Istjerao sam sve što sam htio. Nemam dokaz za to. Scenario je izgubljen. Svuda je prisutna moja olovka, od gesta do malih izmjena u tekstu. Usudio sam se i da predložim nekim kolegama nešto – naveo je Diklić.

Od rečenica koje je ubacio u filmove, a ušle su u svakodnevni život, Diklić je naveo „Tišina, sad malo ona“ u „Maratoncima“ i „Koliko može da razvije“ u „Nacionalnoj klasi“.

BONUS VIDEO: