Nekada je sanjao velike snove, imao milione i gradio život u inostranstvu. Danas, u 52. godini, Mohamed Hadžimuratović iz Ustikoline u Bosni i Hercegovini živi skromno, ali ponosno. Njegova priča nije samo o usponu i padu – to je priča o čoveku koji nikada nije prestao da se bori.

Dječak iz pekare koji je želio više

Rođen u skromnoj porodici, kao peto dijete sa četiri starije sestre, Mohamed je od malih nogu radio – pomagao ocu u pekari i prodavao sladoled. Radna etika bila mu je usađena, ali je znao da život nudi više. Upisao je vojnu školu, a zatim i Vojnu akademiju u Beogradu, spreman da služi Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Međutim, 1992. godina promijenila mu je sudbinu.

Bijeg iz rata i težak početak u Njemačkoj

Rat ga je natjerao da napusti domovinu i potraži sigurnost u Njemačkoj. Radio je na građevini, slao novac porodici i pokušavao da pronađe mir, ali ga je osjećaj nepripadnosti pratio. Kada se 1998. vratio u BiH, umjesto toplog dočeka, dočekale su ga riječi osude:

„Еvo ga dijasporac. Pobjegao si, pobjegulja.“