Dovoljno je reći Milan Vujatović i svi znaju da se radi o uvijek nasmijanom i za šalu spremnog brkajliju iz Gradiške. Preciznije, iz prigradskog  je naselja Kruškik gdje je nastanjen, ili bolje rečeno iz Jablanice sa obronaka Prosare, gdje je rođen, kako reče odakle potiče. Neki ga znaju i sa adrese u Zenici, gdje je zaradio penziju. A fočanski je zet, što bi kako reče volio da mu piše u ličnoj karti.

Milan nije običan sagovornik. Nema pitanja na koje nema spreman odgovor. Koliko je ukrštenih riječi ispunio, ili kakvom se to on statistikom bavi. Riječi sipa  kao iz rukava.

„Prije nekoliko dana dok sam u autu čekao ženu, jer je bila kod doktora, bilježio sam razne podatke. Vidio sam jednu ženu na biciklu  „poniju“, što je prava rijetkost, četiri trudnice u poodmakloj trudnoći, što je ohrabrujuća činjenica i dvije starije žene u suknjama. Sad se moda izmiješala, pa žene mahom nose farmerice, helanke ili štokakve trenerke. A mlađe žene obuju patike i obuku  haljinu“, kaže Milan.

Milan se bavi i lokalnom seoskom ili ruralnom statistikom. Rodnu Jablanicu na Prosari, selu poznatom po najboljim voćarima u regionu, poznaje kao svoj džep. I o Jablanici popisuje sve ono, što nikome drugome ne bi palo na pamet.
„U Jablanici je najzastupljenija jabuka, voćarstvo je intenzivno. U mom zaseoku ima trideset domaćinstava, a u svih šest zaseoka ima 160 kuća. Imam i tačan broj udovica i raspuštenica i to ne samo u Jablanici. Tu statistiku vodim u posebnoj svesci i u posebnoj koloni. Čak se razumijem i u ženske brojeve sandala, bluza i brushaltera, objašnjava Milan.

Ukrštenice su mu velika ljubav. Počeo ih je ispunjavati prije 55 godina u Zenici na poslu, jer su mu uslovi rada bili takvi da je mogao riješiti po desetak skandinavki u toku radnog vremena.

„Do sada sam riješio pun kamion ukrštenica i rebusa. Milion puta sam upisao pojmove ananas, banana, Aćim, Kolorado, Po, tak, ke, Misisipi... Rješavam i rebuse, premetaljke, razne kvizove. Nema dana da uz čašicu klekovače ne naprežem vijuge uz enigmatiku - priznaje Milan Vujatović.

Milan je aktivan i na društvenim  mrežama. Član je grupe za traženje kolega iz bivše JNA. Tako je pronašao cjelokupno odjeljenje.
„Dolazili si mi  drugari iz Celja, Hrvatske, Srbije…. Razmijenio sam posjetu sa klasićem iz Subotice, jedan je u Americi, jedan u Gostivaru, ima ih i u Obrenovcu, Sremskim Karlovcima. Samo jednog nisam pronašao, ne znam da li je živ, ali saznaću - kao da raportira Milan.

Aktivan je na biciklijadama. U džepovima obavezno nosi unučiće. Riječ je naravno o rakiji, mada su mu najveća preokupacija i ljubav unučad, sa kojima se igra, uči i vozi ih u školu.

I na kraju, ovaj nadaleko poznati brkajlija kaže da mu je najdraža titula „fočanski zet“. Priznaje da su Fočaci dobri i veoma snalažljivi ljudi. Sa suprugom Stojankom uživa u penziji, a izrodili su troje djece od kojih za sada imaju četvoro unučadi. Majstor je za izvornu pjesmu, a omiljeni stihovi su mu „Ide Milan oko Jablanice i pozdravlja redom udovice! Smislio je ove stihove dok je kalemio krušku na glogovu podlogu u rodnom selu.


Boško Grgić