Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici slave svetog mučenika Karpa i Papila. Karp biješe episkop Tijatirski, a Papila đakon. Rodom bijehu iz Pergama, gdje najzad i postradaše za vjeru Hristovu od opakog namjesnika Valerija, a u vrijeme carovanja Dekijeva. Veza ih Valerije za konje i otera u Sard, gde ih baci na ljute muke, no angel Božji javi im se, isceli ih od rana i ukrijepi.

Sluga Karpov Agatodor sledovaše s velikom žalošću svome gospodaru, dok i njega ne uzeše na mučenje. Po tom ih Valerije ponova veza za konje i iz Sarda dovuče u Pergam.

Kada Karpa svetog vezaše za drvo i toliko šibaše, da mu sve tijelo u rane pretvoriše i krv njegova potokom zemlju napoji, nasmija se sv. Karp usred tih strašnih muka. Kada ga pitahu, zašto se smije, odgovori sv. mučenik, da vide nebesa otvorena i Gospoda gdje sjedi na prestolu, sa heruvimima i serafimima unaokolo.

Prilikom mučenja Papile, ovaj sv. mučenik molitvom iscijeli jednog čovjeka, slijepog u jedno oko. I mnogi vidjevši vjerovaše u Hrista Gospoda. Vrgnuti pred zvjerove mučenici ostaše nepovređeni. Kada ih baciše u peć ognjenu, to vide Agatonika, sestra Papilina, pa i ona uskoči u oganj. No oganj ih ne opali. Najzad ih sve mačem posjekoše, 251. god. I tako posle dobrih podviga primiše vijenac slave u carstvu Hristovom.

Tropar (glas 4):

"Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše."