Banjalučanka, Jelena Pralica, ispričala je na društvenoj mreži Fejsbuk kako je, vraćajući se kući sa djevojčicom i sinom nakon treninga, primijetila parkiran automobil sa upaljenim svjetlima i muškarca koji pored njega vuče ženu koja je bila na koljenima. Dok su automobili ispred nje prolazili bez zaustavljanja, a oni iza obilazili i nastavljali dalje, odlučila je da stane.

U trenutku kada se žena uspjela otrgnuti i krenuti prema cesti, Jelena je spustila prozor i pitala da li joj je potrebna pomoć. Žena ju je zamolila samo da je odvede odatle. Ušla je na zadnje sjedište, svjesna da su u vozilu djeca, a muškarac je u međuvremenu stigao do automobila i pokušao da otvori vrata. U posljednjem trenutku, Jelena je uspjela da se udalji.

Tokom vožnje, žena joj je rekla da ne brine, jer kod sebe ima ključ automobila i da ih muškarac ne može pratiti. Na pitanje gdje da je odveze, odgovorila je – bilo gdje. Na kraju je zamolila da bude odvezena kući, navodeći da nije povrijeđena i da joj nije potrebna medicinska pomoć.

U tišini koja je uslijedila, Jelena je nastojala da ne kaže ništa pogrešno. Tek kasnije je saznala da je muškarac njen suprug, sa kojim je u braku 18 godina. Ispričala joj je da ju je, u alkoholisanom stanju, odveo do Vrbasa s namjerom da ih oboje gurne u rijeku, te da se, kako je rekla, borila „kao lavica“.

Po dolasku na odredište, žena je brzo izašla iz automobila, vidno uplašena i posramljena. Jelena se sa djecom vratila kući, svjesna da su i oni pretrpjeli strah, posebno njen sin, koji se bojao da bi ih nasilnik mogao pratiti.

Nakon svega, pozvala je policiju i prijavila događaj, moleći nadležne da postupe u skladu sa svojim ovlaštenjima. U svojoj objavi priznaje da je razmišljala da li je pogriješila jer su u vozilu bila njena djeca, ali ističe da nije mogla okrenuti glavu i nastaviti dalje.

„Nisam mogla. Ono ljudsko u meni nije mi dozvolilo“, navela je, dodajući da ne želi osuđivati one koji nisu stali, jer svako nosi svoju savjest i odgovornost.

Na kraju poruke uputila je snažan apel ženama koje prolaze kroz nasilje da rješenje postoji, da pomoć nije sramota i da uvijek ima ljudi koji će pružiti ruku spasa. Ujedno je pozvala sve da nikada ne okreću ni pogled ni srce od nekoga ko se bori za život, jer možda baš u tom trenutku mogu biti jedina nada.