Grad stoji. Automobili klize, autobusi kasne ili uopšte ne dolaze, a svakodnevica se pretvara u borbu s hladnoćom, kašnjenjima i potpunim haosom.Ulice Starog Grada, njegove mahale i sokaci, očišćeni su uglavnom zahvaljujući samoinicijativnom angažmanu građana, kako bi se uopšte omogućilo kretanje.

Međutim, glavne saobraćajnice čišćene su na način da je sav višak snijega gurnut na trotoare - upravo na prostor namijenjen pješacima.

"Tako su pješaci prisiljeni kretati se ulicom, istim trakama kojima prolaze automobili i minibusevi. U takvim uslovima, svaki prolazak vozila predstavlja direktnu opasnost, jer pješaci nemaju gdje da se sklone niti mogućnost sigurnog kretanja" ispričala je Esma s Vratnika koja je jutros do radnog mjesta na drugoj obali Miljacke pješice išla sat vremena. I to jedva.

Onog trenutka kada zakorače na cestu, pješaci su izloženi su višestrukim rizicima od ledenica i snijega koji prijete s krovova, preko klizavih i neprohodnih površina, do realne opasnosti da budu udareni vozilom ili da zadobiju ozbiljne povrede pri padu.

Odlazak na posao u takvim okolnostima postaje ravan igri bez granica, s nepredvidivim i potencijalno kobnim ishodima. I tako je peti dan, a vlasti tome ne pridaju nikakvu važnost.

Ovakvo stanje jasno pokazuje da problem zimskog održavanja u Sarajevu nije samo pitanje snijega, već organizacije, koordinacije i odgovornosti svih uključenih.

I dok su gradske ceste paralizovane, jedan sistem prkosi blokadi. Željeznica je i ovog jutra funkcionisala bez zastoja.

Na relaciji Sarajevo-Pazarić (Hadžići), voz je bio rijedak, gotovo šokantan primjer reda u gradu koji je izgubio kontrolu. Polazak tačan. Bez izgovora, bez odlaganja, bez haosa. Snijeg nije bio prepreka.

Unutrašnjost voza bila je topla, uređena i sigurna. Dok su se građani na cestama borili s ledom, gužvama i nervozom, putnici u vozu bili su pošteđeni klizavih ulica i saobraćajnog kolapsa. Bez sirena, bez nervoze, bez čekanja u mjestu.

Putovanje je trajalo tek desetak minuta duže nego inače.