Milada Zeković iz Rogatice karijeru tekstopisca započela je osamdesetih godina prošlog vijeka.

Otpjevano je više od 130 njenih tekstova, a desetine njih su vanvremenski hitovi.

Na velika vrata estradne scene ušla je 1986. godine, kada je zajedno sa Draganom Stojkovićem Bosancem uradila pjesmu za Vesnu Zmijanac „Ne kunite crne oči“. Na istom albumu, našla se još jedna Miladina pjesma – „Nek me nema“, nastala kao zabavnjak. Na A1 strani je bila ta pjesma, a na B3 "Ne kunite crne oči".

- Bilo je vrlo jednostavno, što je pjesma bliža A1 strani, na tu se pjesmu tipovalo da će da bude hit. Međutim, hit ne bira ni kompozitor ni tekostopisac, hit bira narod. Ono što uđe u narod - to postaje hit. „Ne kunite crne oči" je pjesma koju je narod izabrao, i evo traje skoro 40 godina -  započela je Zekovićeva za ALOonline.ba

[caption id="attachment_571681" align="aligncenter" width="225"] FOTO: Privatna arhiva[/caption]

Kako je nastala pjesma "Ne kunite crne oči" 


- Nastala je od mladosti. Zaljubiš se, pa dođe tako neko doba neostvarenih ljubavi i neostvarenih želja. Ta pjesma ima ime i prezime, zna se i čije su to oči, „čaršija“ zna kome je posvećena.

Milada objašnjava da, iako pjesma „Ne kunite crne oči“ traje skoro pola vijeka, nažalost, kod nas nije zaživjela kategorija „evergrina“ da se nagradi nešto što traje decenijama.
 - Na početku je to bilo jedno posebno osjećanje, nešto interesantno meni i mom okruženju. Danas kad je čujem, moram da priznam da me nešto „pecne“. Mada, ta pjesma nije nešto na šta sam ja tipovala, niti mi je zapravo omiljena. Po meni, najljepša pjesma koja je snimljena, bila je za Veru Ivković, koja se takmičila na Mesamu 1986. godine, a zvala se – Da nije tebe (zelenog bora).

Pjesma bira svoje vrijeme


Osamdesetih godina prošlog vijeka je moglo da se živi od pisanja tekstova. Postojala je agencija "Skoj", koja i dan-danas postoji, a bavila se regulisanjem autorskih prava i honorara na području bivše Juge.
- Bilo je vrlo jednostavno, koliko je bilo prodatih nosača zvuka, toliko i dobiješ novca. Kako bi narod rekao – koliko para, toliko muzike. Bila su to vremena kada su se poštovali zakoni o autorskim pravima, a i period kada su popularni pjevači prodavali 500-600 hiljada ploča ili CD-ova. Mada, pjesme se nisu pisale da bi se prodavale kao krompir na pijaci.

Tek je posebna priča koliko košta jedan tekst. Za kompozitore i tekstopisce koji su stvarali u Miladino doba bilo je nezamislivo da neko naplati tekst 2.000 evra, a sada se vrtoglavo plaćaju tekstovi koji nemaju nikakvo značenje.
- Estrada je jedno veliko šarenilo koje melje. Bez obzira što je sve dostupno, čini mi se da se mnogo teže sada probiti u estradni svijet. To je zato što svi pišu, zato što se ne zna ni ko pije ni ko plaća. Ja sam imala sreću da „uletim“ u prvu kompozitorsku postavu u kojoj su bili Danilo Živković, Miša Mijatović, Miroljub Aranđelović – Kemiš, Dragan Aleksandrić, Ljubo Kešelj, Zoran Starčević, Predrag Negovanović i naravno neizostavni Dragan Stojković Bosanac. Zapravo, od svih njih sam najviše sarađivala sa Bosancem.

Muzička staza Jugoslavije 


- Sve je tada bilo drugačije. Ne mogu da kažem da su ljudi bili emotivniji, ali su bila druga vremena. Znao se nekakav red u svemu. Postojala je cenzura. Nije mogao ni u PGP-u ni u bilo kojoj vodećoj kući da prođe bilo kakav tekst i bilo ko. Postojala je komisija koja se bavila tim da li tekst može da prođe, da li je pogodan za široke narodne mase. Postojali su standardi. Nakon rata je bilo zatišje, vrijeme u kom je bilo potrebno sve ponovo izgraditi. Prirodno je da su se pojavila neka nova imena i neka druga vrsta muzike. Danas se muzika ne sluša, nego se gleda. Golotinju prate loši tekstovi.

Dodaje da je danas član AMUSA, asocijacije kompozitora i tekstopisaca na nivou Bosne i Hercegovine u kojem sarađuje sa izuzetnim imenima iz svijeta muzike, poput Dine Merlina koji je zagovornik i osnivač te asocijace, a za kojeg ima samo riječi hvale.

Ljudi su pjevali i u ratu


- Sasvim slučajno, tokom rata, imala sam jedan od najvećih hitova i tada i sada. U pitanju je pjesma "Bele rade" koja je stajala u fiokama mnogih kompozitora. Za nju je interesovanje pokazao Ljubiša Kovačević te je uradio i muziku za jedan od najvećih hitova koje je estrada zapamtila. Ta pjesma je lična karta Jelene Bročić. Kada pjevač ima pjesmu koja traje toliko godina i kada dostigne jedan takav nivo, on poslije može da snima gotovo šta želi, jer od jednog hita, dobar pevač može godinama da lijepo živi.

[caption id="attachment_571682" align="aligncenter" width="315"] FOTO: Privatna arhiva[/caption]

Muzika nije samo zabava za široke narodne mase 


- Sa muzikom se živi čim se rodiš. Nije slučajno da djeca čim progovore, počnu da pjevuše. Danas je proizvodnja nekih drugih dimenzija. Svašta nešto dolazi sa Zapada, a nije nama primjereno. Mi se često stidimo harmonike. Bez dobre harmonike, nema dobre pjesme. Nećemo zaboraviti šta je naše, dok god postoje ljudi koji se bave tradicijom. Na primjer, u Bosni, postoji čitav tim ljudi koji se bavi sevdalinkom koja se pjeva na jedan poseban način. To je nešto što je autohtono kod nas, kao što je dvojka u Šumadiji. To ne izumire lako - objašnjava Milada za ALOonline.ba

Internet je jedna ogromna šarena laža 


- Društvene mreže plasiraju sve i svašta, i zavisi ko će na šta da se „primi“. Internet je jedna ogromna šarena laža. Ima dobrih pjevača, ali hitova gotovo da nema. Mladi žele da budu „moderni“, a da bi bili moderni, moraju da prate trendove. Ali, ipak kada pogledamo, sva ta muzika u klubovima traje do ponoći. Od ponoći se traži dobar narodnjak. Traži se pjesma da ti pronađe damar.

Život je izvještačen, a takav život prati muzika 


Ono što je sada interesantno su kaveri pjesama. S obzirom da nema hitova, snima se nešto što ne može potrajati, nove generacije se kreću ka onom što je sigurno. Uzmeš pjesmu koja je siguran hit, malo je prepjevaš, daš neku novu notu i ti imaš pjesmu, u nadi da ćeš napraviti nešto. Sve je ispjevano, i sve životne situacije se obrađuju na stotinu načina i stalno se traga za nečim novim, ali na prste jedne ruke možeš da izbrojiš hitove u posljednjoj deceniji.

Slavko Banjac


Život je provodila u Rogatici, Čačku, Istočnom Sarajevu i Banjaluci, te se nije vezivala za estradni svijet.
- Estrada je tada izgledala drugačije nego sada, pjevači su se mnogo više cijenili, kompozitori su imali svoje mjesto. Nije bilo jednostavno pisati za imena kao što su Ceca, Šaban, Miroslav Ilić, Vesna Zmijanac, Nada Obrić, Snježana Đurišić, Keba. Posebna „faca“ na estradi je bio Slavko Banjac, a u to doba žene su trčale za Bosancem. Moram posebno da pomenem Radišu Uroševića, jednog izuzetnog pjevača, domaćina, čovjeka iz naroda. I što si više sa narodom, to te narod više voli. Što si veći u nečemu što radiš, sve si jednostavniji.

Najdraže saradnje na estradi


Saradnja sa Bosancem je počela sasvim slučajno. Kao i mnogim drugim kompozitorima, Milada mu je poslala nekoliko pjesama.
- On je tada bio harmonikaš broj jedan. Imao je afinitet prema onome što sam pisala. Nije tu bilo začkoljica, mi smo se jednostavno našli. Ovaj čovjek, kog sada gledamo u Zvezdama Granda, koji je poznat kao „džangrizalo“, takvog ga ne poznajem. Naša saradnja je bila "Labudova pjesma". Voljela bih da uradimo još nešto zajedno, ali ta generacija je uglavnom „otišla u penziju“, prezasićeni su i imaju druge prioritete u životu. Možda će nešto da napravi Ljubo Kešelj ili Predrag Negovanović. Što se tiče pjevača, voljela bih da ostvarim saradnju sa Majom Jevtić, učesnicom Zvezda Granda. Ako jednog dana odluči da snimi neki dobar narodnjak, sigurno će nam se putevi ukrstiti.

Susret sa Jelenom Bročić


Jedne prilike je snimana muzička emisija i u njoj je učestvovala Jelena Bročić.  Iako joj je napisala vanvremenski hit, one se nisu poznavale. Sjedile su za istim stolom cijeli dan i na kraju je Jelena trebalo da otpjeva „Bele rade“
- Kada je trebala da otpjeva pjesmu, voditelj je pitao da li je ikada vidjela ženu koja je napisala tu pjesmu. Ona je rekla da me ne poznaje, a on joj je onda otkrio da sam „ta žena“ zapravo ja. „Uhvatile“ smo se mikrofona i zajedno otpjevale "Bele rade". Da bi tekstopisac znao da li je nešto pjevljivo, mora da ima malo sluha, a meni je to Bog darovao - zaključila je za ALOonline.ba Zukovićeva.

BONUS VIDEO: