Ovaj zanimljivi par dolazi iz dva totalno dijametralno različita kraja Italije, ali svojom energijom sjajno nadopunjuju jedno drugo.

Ališe, sjevernjakinja sa "dušom juga" kako kaže, dolazi iz Milana. Središte luksuza i prestiža, prestonica mode i dizajna, kulture, književnosti, muzike, umjetnosti i renesanse arhitekture.

Nasuprot Milana je Napulj - grad najbolje i najstarije pice na svijetu, grad veselih i glasnih ljudi, zloglasne mafije, ali i grad velikog Maradone u kojem ljudi žive za fudbal. Iz malog mjesta pored Napulja dolazi Mario, južnjak koji obožava Gorana Bregovića.

Njihovo putešestvije po regionu, koje ih je dovelo i do Banjaluke, zaista je prava dogodovština, a o svemu tome pričali su za ALOonline.

Putovanje bez plana: „Idemo, pa kud nas put nanese“


Kako kažu, nisu imali plan putovanja, već su željeli da spontano posjete određena mjesta i služili su se onom dobrom starom „idemo, pa kud nas put nanese“.
- Naše putovanje je bilo desetodnevna vožnja automobilom koja je započela iz Milana ka istoku. Nismo imali neku posebnu destinaciju. Posjetili smo Trst, Karst, Hrvatsku, ostrvo Krk i odatle stigli u BiH. Željeli smo da se prepustimo trenutku i da posjetimo mjesta bez unaprijed utvrđenog plana. Tako smo sedmog dana putovanja stigli u Bosnu, vođeni željom da upoznamo zemlju koja se često doživljava kao daleka uprkos tome što je geografski jako blizu. Takođe, bili smo zainteresovani da saznamo više o istoriji, mjestima i, najviše, ljudima tog multietničkog područja – kaže ovaj mladi par za ALOonline.

Kroz svoje proputovanje posjetli su nekoliko mjesta u regionu, ali i u BiH. Kako govore očarale su ih prirodne ljepote Nacionalnog parka Une, ali i turska kafa koju su probali u Bosanskom Petrovcu.
- Posjetili smo stari grad Bihać, gdje smo primijetili razne elemente koje povezujemo sa istočnim zemljama, poput džamija i ljudi koji puše nargile u kafićima. Takođe, posjetili smo i Nacionalni park Una koje je jedinstveno mjesto sa netaknutom priodom. Čak smo se i okupali tu. Na putu za Banja Luku stali smo u Bosanskom Petrovcu na našu prvu tursku kafu u Bosni, koja je bila prava poslastica. U Banja Luku smo stigli po preporuci našeg prijatelja Đuzepea, koji ju je posjetio prije deset godina. U Banjaluci smo kampovali u kampu pored rijeke Vrbas, gdje smo se i nekoliko puta kupali.

Sličnosti između Italijana i ljudi iz BiH: Topla narav i ljubav prema hrani


Sličnost između Italijana i ovdašnjeg stanovništva primijetili su i Ališe i Mario. Topla narav i strast prema hrani samo su neke od zanimljivih stvari koje dijele ovi narodi.
- Definitivno postoje mnoge sličnosti, prije svega u gostoljubivosti i neformalnosti u odnosima s drugima. Ljubav prema hrani i pristup hrani kao zadovoljstvu, uživanje u piću i društvu, i to kako se i hrana i piće dijele međusobno. Opušten pristup svakodnevnom životu, bez stresa, što se može primijetiti i u vožnji i saobraćaju - navodi Mario, a kako Ališe primjećuje „pristup životu u Bosni je daleko opušteniji u poređenju sa Milanom“.

Mario je, s druge strane, pronašao velike sličnosti sa svojim okruženjem, jer dolazi iz malog sela u provinciji Salerno blizu Napulja, gdje mnogi još uvijek obrađuju zemlju i njeguju poljoprivredne tradicije.
- Htio sam da posjetim Bosnu da bih upoznao nove ljude i stvorio mostove koji bi mogli dovesti do projekata razmjene i obuka koje uključuju zemlje EU i balkanske zemlje poput Bosne. Bavim se evropskim projektima u okviru Erasmus+ programa i obukama na teme ekologije i zelenih inicijativa, i volio bih da radim s organizacijama i zajednicama koje su zainteresovane za realizaciju omladinskih razmjena i transnacionalnih mobilnosti u ovim sektorima, kao i onima koji se bave starim zanatima i tradicionalnim vještinama koje su u opasnosti od nestanka.

[gallery size="large" ids="557254,557253,557252"]

Svi putevi vode u ćevabdžinicu


Lokalna kuhinja jedna je od stvari koja očara turiste, a slična stvar je bila i u slučaju Ališe i Maria. Probali su različite specijalitete, ali jedan im se najviše dopao.
- Ćevapi su definitivno bili gastronomski vrhunac putovanja, ali smo takođe uživali i u drugim vrstama mesa s roštilja i kebabu. Burek od mesa i krompira takođe nam se jako svidio, posebno u Banjaluci. Oboje smo najviše uživali u ćevapima, Ališe su se dopali klasični, dok su mene oduševili šiš - objašnjava Mario

Zanimljive anegdote sa putovanja: A šta je to "upaljač"?


Njihovo putešestvije je bilo puno događaja. Jedna od najzabavnijih priča je kako su vlasnika kampa "uhvatili" u skoku na glavu u rijeku dok im je objašnjavao kako da se prijave u kamp, a posebno im je bila i riječ „upaljač“.
- Cijelo putovanje je bilo toliko intenzivno i puno događaja da je teško izdvojiti neku priču. Sigurno je da nismo očekivali da će vlasnik kampa dok nam objašnjava kako da se prijavimo iznenada skočiti na glavu u rijeku! Ili, pri povratku ka Hrvatskoj, naišli smo na granicu koja je bila u izgradnji i misleći da smo pronašli prelaz bez gužve, počeli smo da slavimo. Međutim, ubrzo smo shvatili da smo završili na nedovršenom mostu. Takođe, bio nam je interesantan način kako se na vašem jeziku kaže „upaljač“, jer na napuljskom to znači „klovn“ i sada više ne možemo da ga zovemo drugačije - navodi ovaj par iz Italije.

Zbunila ih zastava Republike Srpske


S obzirom na to da je BiH područje kolizija kultura i duboko podijeljeno društvo, ponekad je autsajderima teško da na prvu shvate šta se zaista dešava u našoj interesantnoj državici, a za ovaj par iz Italije jedna stvar je bila pomalo zbunjujuća.
- Dok smo vozili ka Banjoj Luci, iznenadila nas je velika srpska zastava na putu, što nas je navelo da pomislimo da smo prešli neku granicu, ali smo zapravo bili u Republici Srpskoj. Zastave koje obično povezujemo sa vašom zemljom, žuto-plave, bile su zamijenjene zastavama Republike Srpske – kažu oni.

Kako na završetku razgovora za naš portal navode, definitivno bi preporučili Banjaluku prijateljima koji su više putnici nego turisti. Planiraju da se vrate i posjete Sarajevo, Mostar i druge turističke lokacije, kao i manje poznata mjesta.

Njihova želja da se vrate i dalje istražuju Bosnu i Hercegovinu pokazuje koliko su se povezali sa ovim krajem. Na koncu, njihova priča nas podsjeća da prava avantura leži u otvorenom srcu i spremnosti da se prepustimo nepoznatom.

BONUS VIDEO: