Manje od dvije godine je prošlo od priče o susretu dječaka Emela i njegovog oca Elvira Bajramovića nakon što se nisu vidjeli nekoliko mjeseci.
[caption id="attachment_39169" align="alignnone" width="900"]
FOTO/PRINTSCREEN[/caption]
Elvir je radio u Njemačkoj, dok je Emel sa bratom i majkom ostao u Cazinu i nestrpljivo čekao da otac pripremi stan u kojem su se trebali kao porodica sjediniti.
Oni su postali simbolom naše sadašnjosti u kojoj sve više porodica napusta našu državu i pokušavaju pronaći sreću negdje u inostranstvu.
Emel je to dočekao. Njega i Elvira su ispratili prijatelji i familija ne znajući da li više žale što odlaze ili su više radosni što će napokon biti skupa.
Međutim, nakon godinu dana Elvir otkriva da ima tumor i počinje njihova nova bitka, puno veća i okrutnija.
Na žalost danas su tu bitku izgubili. Emel i njegov brat danas su opet ostali bez oca. Bolest je pobjedila.
Danas Cazin oplakuje jednog velikog čovjeka. Čovjeka koji je postao simbolom ljudskosti, očinstva, poštenja i prijateljstva.
