Predrasuda da vjera zabranjuje doniranje organa i dalje je među glavnim preprekama, kažu iz Donorske mreže u BiH za Aloonline.

Da li religija zabranjuje doniranje organa?

Sve vjerske zajednice, navode oni, u ranijem ili skorijem periodu dale su potvrdne stavove o ovom činu, a osnovni uslov je dobrovoljnost. Građani, kažu iz Donorske mreže, često imaju predrasude da religije zabranjuju doniranje organa.

"Stavovi religija o spašavanju života putem doniranja organa nakon smrti ili za života su javno dostupni i veoma je lako istražiti da sve religije pohvalno govore o doniranju organa, ponekad uz određena ograničenja, koja nisu zapreka doniranju organa koji se transplantiraju u BiH", navode iz Mreže za Aloonline.

Sve vjerske zajednice su, kako dodaju, dale potvrdne stavove, a osnovni uslov je dobrovoljnost.

"Spašavanje života je čin najvećeg dobročinstva te iz te perspektive nema prepreka", kažu oni.

Ograničenja nekih religija odnose se na zabranu doniranja polnih ćelija, vanjskih dijelova tijela i slično (islam), što se u BiH ne radi.

Katolička crkva i doniranje organa: "Skoro vrhunac ljubavi"

Prof. dr Zorica Maros, redovni profesor na Katedri moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, objašnjava da Katolička crkva doniranje organa tumači kroz filozofsko načelo personalizma.

"To načelo kaže da je svaki čovjek osoba, jedinstvo duše i tijela, nepovrediva i nedodirljiva dostojanstva. Kao takva, ljudska osoba nikada ne smije biti instrumentizovana, ne smije biti sredstvo, nego uvijek cilj tuđeg djelovanja. Ali upravo joj nedodirljivo i nepovredivo dostojanstvo daju slobodu da se nesebično daruje za dobro ljudske osobe", navodi Maros za Aloonline.

Organ se, kaže ona, ne smije uzimati, prodavati ili koristiti protiv osobe, ali se može darovati kao slobodan izraz solidarnosti i čin ljubavi, pod uslovom da se poštuju moralni i medicinski uslovi.

Doniranje organa poslije smrti Katolička crkva snažno preporučuje i podstiče, uz zahtjev da se ljudi informišu i uklone sve moguće manipulacije.

Na pitanje postoje li teološke zadrške, Maros odgovara da ih, kada je riječ o ljubavi, nema.

"Darivanje organa ne da se može promatrati kao čin ljubavi prema bližnjemu, nego je darivanje organa skoro vrhunac takva čina", odgovora Maros.

Crkva je, ističe, oprezna prema sistemu prešutnog pristanka jer želi da darivanje ostane stvarni dar, a ne automatizam bez lične odluke. Zato snažno preporučuje da se čovjek izjasni za života, bilo kroz donorsku karticu bilo usmeno obavještavajući porodicu.

Ako iz života pojedinca, stavova koje je iznosio i vrlina koje je živio jasno proizlazi da bi na doniranje sigurno pristao,kaže ona, "nema moralne problematike".

Kada je prema religiji doniranje organa za života dopušteno, a kada nije?

Doniranje za život je, prema Maros, moralno dopušteno ako postoji izričit pristanak donora i primaoca, ako su rizici za donora razmjerni dobru koje se želi postići te ako postoji ozbiljan razlog za transplantaciju.

Maros ističe da ne smije biti:

  • prisile,
  • manipulacije ni
  • iskorištavanja, a
  • život donora ne smije biti ugrožen.

Prema stavovima Katoličke crkve, dopušteno je darivanje dvostrukih organa ili tkiva koja ne ugrožavaju život, a nedopušteno je darivanje organa neophodnih za nastavak života, kao i samoubistvo radi doniranja. Ona ističe da je strogo zabranjena i prodaja organa.

"Darivanje proizlazi iz ljubavi i solidarnosti, prodaja može čovjeka i njegovo tijelo svesti na sredstvo, pretvoriti u predmet trgovine", poručuje Maros.

Moždana smrt i doniranje organa: Šta kaže Katolička crkva?

Navodi da smrt mora biti jasno potvrđena prije uzimanja vitalnih organa. Ne smije se ni prouzrokovati ni ubrzati, jer je, kako ističe, ogromna razlika između osobe koja će uskoro umrijeti i osobe koja je već mrtva.

Katolička crkva prihvata da se smrt može utvrditi kriterijumom potpunog i nepovratnog prestanka moždanih funkcija, a utvrđivanje prepušta medicinskoj struci.

Kada je riječ o konceptu moždane smrti, Maros odgovora da se u vezi sa tim na međunarodnom nivou i dalje vode složene rasprave.

"Transplantacija fetalnih tkiva ili organa izričito je zabranjena ondje gdje postoji direktna povezanost sa pobačajem.

Islam i doniranje organa: Postmortalna transplantacija dopuštena u BiH, ali...

Dr Orhan Jašić, vanredni profesor na Katedri za akaid, tesavvuf i uporedne religije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, za Aloonline je kazao da je, prema mišljenju muslimanskih pravnika u BiH, darivanje organa od živog donora dopušteno u krajnjoj neophodnosti, uz ispunjenje određenih uslova.

"Uslovi podrazumijevaju da zdravlje donora nije ugroženo, da postoji velika mogućnost uspjeha presađivanja, da se presađuju samo darovani, a ne prodani organi, te da se ne presađuju polni organi", ispričao je Jašić za Aloonline.

Kadaverična transplatacija (postmortalna transplantacija) organa je, kako navodi, zastupljena tek u nekoliko muslimanskih zemalja, među kojima su Turska i Saudijska Arabija, ali je bosanskohercegovački religijski učenjaci drže dopuštenom.

"Profesor Enes Ljevaković naglašava važnost prethodne izjave donora, koju treba poštovati. Dopuštenost, ipak, nije bezuslovna niti podrazumijeva neograničeno raspolaganje tijelom, jer se temelji na zaštiti života i zdravlja, slobodnoj i informisanoj saglasnosti, pouzdanom utvrđivanju smrti i očuvanju dostojanstva tijela", navodi Jašić.

Spašavanje jednog života kao spašavanje svih

Na pitanje o zadrškama, Jašić odgovara da je u muslimanskom teološkom gledištu svaki život svet i da ga treba čuvati.

"Spašavanje jednog života može se razumjeti kao spašavanje života svih ljudi", ističe on.

Čin darivanja može, dodaje, biti i izraz predane religioznosti donora.

Međunarodna akademija islamskog prava zaključila je da nepovratna moždana smrt može biti osnova za proglašenje smrti, a analogno tome može se pristupiti i doniranju organa.

Jašić upozorava da razmatranje moždane smrti u širem muslimanskom diskursu "nije lišeno različitih stavova i neslaganja".

Prema mišljenju nekih bosanskohercegovačkih pravnika, organe nije dopušteno prodavati niti se testamentom mogu donirati svi organi, na primjer polni. Nasljednik preminule osobe može dati saglasnost za uzimanje organa.

Odgovori Islamske zajednice upozoravaju i na problem neprecizno formulisane, odnosno bjanko, donorske saglasnosti.

Kako razbiti predrasude o doniranju organa u BiH?

Maros smatra da načini podizanja svijesti među katolicima trebaju biti neiscrpni, od medija, vjeronauke i univerzitetskih kurikuluma do tribina i pastoralnog rada na župama.

"Možda bi bilo vrijedno da župnici na sahrani osobe spomenu da je ona bila donor organa", kaže ona i dodaje da bi sahrane bili prilika ne samo za posthumnu zahvalu nego i za jačanje svijesti o vrijednosti doniranja.

Jašić kao prvi korak prema razbijanju tabua u vezi sa ovom temom među muslimanima navodi edukaciju studenata o dopuštenosti transplantacije, budući da će mnogi djelovati kao vjeroučitelji ili imami i prenositi poruku širokoj religioznoj populaciji.

Kao argument navodi stih iz Kurana: "…ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao." (5:32)

Iz Donorske mreže poručuju da vjerske zajednice mogu pomoći otvorenim zagovaranjem, naročito na nivou na kojem su ljudi u neposrednom kontaktu s vjerskim službenicima, u crkvama, džamijama i sinagogama.

Donorska kartica u BiH: oko 90.000 izdatih, 80 odsto porodica pristaje

Donorska mreža je od osnivanja, zajedno s partnerskim udruženjima, izdala oko 90.000 donorskih kartica. Zbog zaštite ličnih podataka čuva se samo broj izdatih kartica, pa se ne zna koliko ih je uzeto u kojem entitetu.

"Građani iz cijele BiH traže kartice i sve regije su zastupljene", naveli su u Donorskoj mreži za Aloonline.

Donorska kartica nema zakonsku snagu, već je izraz dobre volje, ali porodica koja zna za odluku preminulog, prema generalnim statistikama, pristane u 80 odsto slučajeva, a ukoliko se pitate kako dobiti donorsku karticu više informacija možete pronaći na sajtu: www.donorskamreza.com

Pravoslavni bogoslovski fakultet u Foči o doniranju organa

Za razliku od katoličkih i islamskih teologa, koji su na pitanja odgovorili detaljno i bez zadrške, sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči odgovor nismo dobili. Iako smo ih kontaktirali nekoliko puta. Pitanja o tome kako pravoslavno učenje gleda na doniranje organa ostala su bez odgovora.

Taj izostanak ne mora značiti da je stav drugačiji. Iz javno dostupnih izjava vidi se da Srpska pravoslavna crkva dijeli mišljenje ostalih vjerskih zajednica u BiH da je doniranje organa dobro djelo. Utoliko je šutnja nepotrebna, jer bi riječ koju je stotinama hiljada vjernika u Republici Srpskoj spremno da čuje bila najkraći put do razbijanja famе o zabrani.