Sunčano vrijeme izmamilo je veliki broj posjetilaca u Stričiće, a kako dan odmiče, sve je življe oko šatora, štandova i prostora na kojem će biti održana tradicionalna borba bikova.
Političari i ove godine dobro znaju da će pored „Jablana“ i „Rudonje“, odnosno čuvene manjačke koride, teško biti glavne zvijezde dana. Ipak, većina poznatih političkih lica ove godine je „okasnila“, pa se narod već uveliko rasuo po zborištu prije njihovog dolaska.
Najveća gužva očekivano je pod šatorima i oko prostora predviđenog za borbu bikova. Tu se jede, pije i pjeva, a muzika se čuje gotovo sa svih strana, gdje dominira Baja Mali Knindža i Krajišnici Goci i Lazo.
Od koride pa sve do skretanja prema centru Stričića može se vidjeti i sresti gotovo sve što jedan veliki narodni zbor može da ponudi.
Od kokardi do „specijalno probranih“ djevojaka
A to „svašta“ zaista podrazumijeva svašta. Gole do pasa muškarce sa kokardama na glavi, mamurne i već pripite mladiće oko točilica, za kojima rade „specijalno probrane“ djevojke – dubokih dekoltea i u helankama koje kao da su namjerno kupljene dva broj manje.
Šatori su već dobro popunjeni, a pjevači, uprkos koridi koja bi trebalo da bude glavna atrakcija, uveliko u tandemu izvode numere krajiških pjevača Gocija, Žare, Laze, Bože, Repe i ostalih.
Neki šatori jedva su preživjeli prethodnu noć. Iskrivljene konstrukcije, polupane pivske flaše i ostaci sinoćnjeg veselja sada su postali svojevrsna atrakcija za prolaznike, koji zastanu, pogledaju prizor i sa neskrivenim oduševljenjem prokomentarišu:
„E, svaka im čast.“
Ko je na vrijeme ugrabio dobro mjesto za štand, ove godine uveliko trlja ruke. Trgovci kažu da je promet bolji nego lani, a razlog je jednostavan – nema kiše.
Majice, zastave, rezbarene ikone, rakija, med i razni suveniri dobro idu. Prodavci će vam, naravno, reći da je sve domaće i sa Manjače. A kad ste već došli na Kočićev zbor – ko to neće kupiti?
Za četvoročlanu ekipu treba ozbiljan budžet
Inflacija, međutim, nije zaobišla ni Kočićev zbor.
Zakup prostora za jedan štand sa točilicom za četiri dana košta oko 1.000 KM, a u tu cijenu, prema riječima trgovaca, ulaze i troškovi električne energije. Djevojke koje rade za točilicama mogu zaraditi dnevnicu od oko 150 KM, uz obezbijeđena tri obroka i smještaj.
Ni posjetioci ne mogu doći praznog novčanika. Zapravo, novčanik nije dovoljan – potreban je keš, jer drugog načina plaćanja uglavnom nema.
Po dolasku vas redari usmjeravaju prema parkingu, kojeg ima dovoljno i koji je najvećim dijelom besplatan. Međutim, čim se krene prema šatorima, računica postaje nešto drugačija.
Pivo i sokovi koštaju po pet KM, voda se može naći i za četiri, dok za gajbu piva treba izdvojiti oko 100 KM. Čašica žestokog pića takođe je pet maraka.
Cijene hrane, kažu prodavci, uglavnom su ostale na prošlogodišnjem nivou. Kilogram jagnjetine košta od 50 do 60 KM, a prasetine od 35 do 40 KM.
Ako planirate porciju od 200 do 250 grama jagnjetine, uz salatu, hljeb i piće, teško ćete proći sa manje od 40 KM po osobi. Ćevapi i pljeskavice koštaju od 13 do 15 KM, dok je kafa tri marke.
Dakle, četvoročlana ekipa (jer s porodicom ovdje malo ko dolazi) koja želi da ruča, popije nešto i solidno popije vrlo lako može ostaviti više od 500 KM za nekoliko sati zbora.
Pripadnici MUP-a raspoređeni su na gotovo svakom važnijem mjestu i organizacija saobraćaja i bezbjednosti djeluje ozbiljno. Ipak, vrućina je velika, a policajaca toliko da se na trenutke stiče utisak da se pola banjalučke policije preselilo na Manjaču.
Kamen s ramena, konopac, padobranci, pa Jablan i Rudonja
Prije glavnog događaja na koridi održane su tradicionalne narodne igre. Takmičari su odmjeravali snagu u bacanju kamena s ramena, gdje je jedan od njih kamen dobacio čak 14,47 metara, zatim u povlačenju konopca, dok je dodatnu pažnju publike privuklo i spuštanje padobranom.
Ipak, sve je to bilo zagrijavanje za ono zbog čega je veliki broj ljudi došao – borbu bikova.
Gazde i njihovi bikovi bore se za prestiž i titulu „Jablana“. A Jablan na Manjači nije samo ime pobjedničkog bika.
On je odavno simbol otpora i pobjede slabijeg nad jačim, preuzet iz Kočićeve pripovijetke, što kod srpskog naroda, uz onaj standardni inat, uvijek ima posebno mjesto.
Uz zvanični dio manifestacije posvećen Petru Kočiću, zbor je i ove godine pokazao svoje drugo, mnogo bučnije lice – ono zbog kojeg hiljade ljudi posljednjeg avgustovskog vikenda dolaze na Manjaču.
Jer, kada dođe posljednji dan zbora, ovdje se već odavno zna red: Kočić i tradicija imaju svoje mjesto, a šatori, pjesma, pečenje i korida svoje.
Jablan završio svoje, političari tek počinju
Sunce se polako približava horizontu. Jablan i Rudonja već su se odmorili od svoje borbe, ali počinje jedno drugo nadmetanje.
Automobili pod rotacijama pristižu jedan za drugim.
Izborna je godina. Mora se pod šator.
Tamo gdje su se prije nekoliko sati odmjeravali bikovi, snaga i vještina, sada počinje neka vrsta savremenog nadmetanja – ko će se s kim pozdraviti, pod čiji šator sjesti, zapjevati, nazdraviti i biti viđen.
Shvatih da je to sasvim dobar znak da je vrijeme da krenem.
Još kod Neše Spida na kolač, pa polako kući.
Sutra je, ipak, radni dan.
Komentari (0)