Nakon što je obišao više od 116 zemalja svijeta i posjetio nevjerovatan broj gradova, Dacešin je otvoreno priznao da je naišao na mjesto u kojem nije uspio da pronađe nijednu jedinu lijepu stvar, opisujući ga kao najgore u kojem je ikada boravio.

Riječ je o Konakriju, glavnom gradu Gvineje, mjestu koje prate izuzetno loša reputacija i veliki problemi s korupcijom. Robert je u svojoj objavi na društvenim mrežama bez dlake na jeziku opisao atmosferu koja ga je dočekala čim je kročio na tlo ove zapadnoafričke zemlje.

„Ovo što ćete sada vidjeti je vjerovatno najgori grad u kojem sam ikada bio, ljudi. Jednostavno ne znam da li sam ikada bio u mjestu u kojem nisam uspio da pronađem jednu lijepu stvar tokom nekoliko dana provedenih u gradu“, naveo je on na početku videa.

Pacovi na ulicama, vojska na svakom koraku i zabrana fotografisanja

Osim stalnog osjećaja nesigurnosti, grad se suočava sa lošim higijenskim uslovima i strogim ograničenjima. Prisustvo vojske na ulicama ne uliva mir, dok je komunikacija sa lokalnim stanovništvom izuzetno otežana ukoliko ne govorite francuski jezik. Pored toga, fotografisanje je strogo ograničeno na mnogim lokacijama. Robert detaljno opisuje svakodnevicu na ulicama Konakrija.

„Prije svega, na koju god stranu da se okreneš, vidiš smeće, ogromne gužve, a i štakori su, rekao bih, česta pojava. Ogroman problem jeste razumijevanje sa ljudima ukoliko ne govorite francuski, ali isto tako i činjenica da vam ne daju da fotografišete gotovo ništa u gradu, pa čak ni zgradu džamije iz nekog nepoznatog razloga. Iako je vojska na bukvalno svakom koraku, osjećate se veoma nesigurno i ovo iskreno nije samo moje mišljenje, već i dosta putnika koji su bili ovdje. Uz to, trenutno je u gradu veoma raširena majmunska groznica, te se morate zaista čuvati kako se ne biste zarazili“, opisuje Robert.

Horor na ulici: Droga i agresivni napad!

Ipak, najjeziviji detalj ovog putovanja vezan je za opasnost koju, prema njegovim riječima, predstavlja sintetička droga Kush, čiji sastav nije u potpunosti razjašnjen, a koja izaziva ozbiljnu zabrinutost u dijelovima zapadne Afrike. Dacešin i njegova ekipa su, kako tvrdi, na sopstvenoj koži osjetili agresiju osobe za koju su sumnjali da je pod uticajem ove supstance, te su morali da potraže spas u lokalnom objektu.

„Mada, gore od toga je bez dileme nova droga imena Kush, koja se pravi od mnogo sastojaka, među kojima su i ljudske kosti. Vlade ovoga dijela svijeta muče veliku muku s ovom drogom koja čini da njeni konzumenti postanu veoma agresivni, a nama se jednom desilo da nas je preko petnaest minuta pratio momak vidno pod uticajem ove supstance te nam se unosio u lice glasno tražeći novac. Na kraju smo ušli u jedan lokalni supermarket misleći da će otići, a on je još neko vrijeme stajao ispred marketa i čekao nas.“

Prevara u hotelu: Taksista i osoblje navodno skovali plan da nasamare turiste

Pored straha za bezbjednost i zdravlje, ekipu je, kako tvrdi Dacešin, dočekala i prevara u samom smještaju. Iako su odsjeli u naizgled solidnom hotelu u centru grada, osoblje na recepciji navodno je u dogovoru sa lokalnim vozačem organizovalo lažni prevoz kako bi im uzeli novac.

„Najveća prevara se na kraju desila od strane hotela u kojem smo odsjeli. Naime, u pitanju je bio jedan sasvim solidan smještaj u centru grada, gdje smo na recepciji pitali da li znaju nekog vozača koji nas može prevesti do granice sa Sijera Leoneom. Oni su nam odgovorili da znaju te da je cijena dvadeset evra, što nam je odgovaralo, ali kad je vozač za dva sata došao, odvezao nas je bukvalno tri minute od hotela umjesto planirana tri sata vožnje te nam tražio isti novac. Jednostavno, hotel i taksista zajedno su učestvovali u prevari od samog starta i planirali ovo, te vjerovatno često pokušavaju ovakve stvari s pokojim turistom koji dođe ovdje.“

„Štite te pendrecima od stanovništva“

Robert je svoju ispovijest zaključio jasnom porukom da su visoke cijene, oružana pratnja u restoranima i opšti osjećaj beznađa učinili da ovo mjesto zauvijek prekriži sa liste destinacija na koje bi se ikada vratio.

„Čitavo iskustvo grada bilo je jako teško. Praktično, u gradu nema ništa da se vidi, hranu u restoranu plaćaš i po dvadeset evra nekada, a ispred njega te čeka čovjek sa pendrekom koji te štiti da ti neko ne priđe. Malo je mjesta na svijetu na koja se više nikada ne bih vratio, ali kako sada stvari stoje, ovo je bez dileme jedno od njih“, zaključio je on.

(Žena)