Čuvena niška rok grupa "Galija" nedavno je obradovala publiku nastupom u jednom lokalu u Beogradu, gdje su se članovi benda osvrnuli na svoju dugogodišnju karijeru.

Tom prilikom, odjeknuli su zvuci naslovne numere iz filma “Zona Zamfirova“ iz 2002. godine, projekta koji i dalje suvereno nosi titulu najgledanijeg domaćeg filma u bioskopima.

Muzika iz ovog ostvarenja reditelja Zdravka Šotre stekla je ogromnu popularnost, pa su pjesme, pored “Galije”, pjevali i sami glumci iz filma, Bilja Krstić i “Bistrik”, Predrag Mirosavljević i drugi. Zanimljivo je da je “Zonina pjesma” nedavno ponovo postala veoma aktuelna, s obzirom na to da je sve više mladenaca bira za svoj prvi ples na vjenčanjima.

Iako je film sniman na autentičnim lokacijama širom Srbije, uključujući Niš, Pirot i Sokobanju, naslovna pjesma zapravo uopšte nije nastala u Nišu. Producent filma, Miroslav Mitić, tek nedavno je podijelio pravu istinu o njenom nastanku, otkrivši da je ovaj bezvremenski hit stvoren vrlo spontano na jednoj plaži.

O tome kako je pjesma nastala, Mitić je rekao:

"Šetamo Peca i ja slovenskom plažom i za dva sata smislimo cijelu pjesmu. Budi lijepa sjećanja, na neko lijepo vrijeme. Ova pjesma je dokaz da za kratko vrijeme može da nastane djelo koje se sluša i poslije toliko godina".

Poseban zadatak za Vojina Ćetkovića

Vojin je igrao lik Maneta, a jednom prilikom ispričao je detalje sa snimanja.

"Šotra je u scenariju napisao za Maneta: 'Vidi ovog, ovaj je pravi majstor kako igra'. Ja mu kažem: 'Dobro, Šotra, kako ću ja ovo da odglumim?', a on mi odgovara: 'Idi na folklor'. I tako sam svake večeri išao na časove i to kod nekog badže koji mi je dodijelio da vježbam komplikovano, starinsko kolo", rekao je tada Vojin, piše "Nova".

“Onda dođem poslije 10 dana na snimanje i Šotra me pita: 'Jesi li uvježbao kolo?', a ja kažem: 'Jesam'. Zatim Nikoli Đuričku i ostalima objasni šta treba da rade, i oni za 15 sekundi odigraju ono što sam ja 10 dana vježbao. Kažem sebi: 'Nema veze, sada ću da pokidam'. I krene snimanje, i ja odigram. Odem do Šotre i kažem mu: 'Daj mi da vidim kako sam odradio scenu'. On premota snimak i ja shvatim da je me je snimao do grudi. Kažem mu: 'Jesi li lud? Svakog dana snimam 12 sati, nekada i više, a poslije toga idem na folklor. Ne znam gdje sam, budim se u pet ujutru, a ti mi ne snimiš noge'. Na to će on: 'Ajde, bogati, vidjelo bi se da ne znaš, ovako se vidi da znaš'".