„Prvi smo u BiH proizvodili rakiju od šljiva bez košpica. Naša rakija nosila je ime „BK“. Godišnja proizvodnja je bila oko četiri hiljade litara, pa kad se to pomnoži sa dvadeset godina, dobije se ogromna brojka, osamdeset hiljada litara. Moja rakija pila se u cijeloj Evropi, ali i u Australiji, Americi, pa čak i na Tajlandu. Ostao sam sam, supruga je nažalost preminula, sin je u Milanu, meni je sedamdeset i šest godina, pa sam se povukao u penzionerski život, a voćnjak sam iznajmio“,  ispričao je Hazim uz kafu, ali bez rakije, jer tako su ljekari odredili i njemu i potpisniku ovih redova.

Junak ove priče radio je nekada u Kazneno-popravnom domu u Staroj Gradišci. Tu se i proizvodila čuvena rakija bez košpica i Hazim je bio maksimalno posvećem tome, da nauči što je više moguće.

„U Grbavcima smo zasadili kvalitetan voćnjak. Dosta toga naučio sam od tehnologa iz Holandije, ali i od stručnjaka iz zagrebačkog „Badela“.Moju rakiju ocijenjivali su najbolji somelieri, a gdje god je bila izložena kitila se zlatnim medaljama i bila apsolutni pobjednik. A tek kad se popije čašica ili dvije, davala je čovjeku i energiju i optimizam i radost“, prisjeća se Hazim Raković. Dok je govorio o uspjesima sa rakijom netremice je gledao u telefon, iščekujući povoljne vijesti iz Milana.

Priznaje da su mu najveći životni uspjesi Zlatan i David. Za njih čuva specijalno pakovanje rakije „BK“.