Mjesto Ejmitvil na Long Ajlendu u saveznoj američkoj državi Njujork, danas je velikim dijelom poznato kao poprište brutalnog zločina koji je šokirao svijet. U šarmantnoj kući izgrađenoj u nizozemskom kolonijalnom stilu, na adresi Oušn Ejvenju 112, 13. novembra 1974. godine, u ranim jutarnjim časovima, dogodilo se višestruko ubojstvo.

Službena verzija događaja

Prema službenoj verziji događaja dvadesettrogodišnji Ronald DeFeo mlađi ubio je šest članova svoje porodice na spavanju. Uz roditelje Luiz i Ronalda DeFeoa starijeg, ubijena su i dva Ronaldova brata Mark (12) i Džon Metju (9), kao i dvije sestre Doun (18) i Alison (13). Svi odreda su upucani u svojim krevetima oružjem jačeg kalibra.

Ubičine verzije

Ronald je više puta mijenjao iskaze o događajima koji su se zbili te noći i u jednoj od ispričanih verzija naveo je da su ga na ubistvo natjerali glasovi koje je čuo u kući. U drugoj je krivicu za ubistvo oca svalio na sestru Doun koja je navodno ubila oca jer joj nije dozvoljavao da živi s dečkom na Floridi. Prema toj verziji majka je ubila Doun, a zatim i drugu djecu. Kada je u majčinom ubilačkom pohodu došao red na njega, on je presudio majci. To su samo dvije verzija od više njih koje je na suđenju iznio Ronald DeFeo mlađi. Njegov advokat je Vilijam Veber odbranu zasnovao na klijentovoj neuračunljivosti, no to nije pomoglo Ronaldu koji je na kraju osuđen na šest doživotnih zatvorskih kazni.

Pozadina slučaja

Porodica DeFeo je bila dobro situirana, no ubica, kaže da nije imao sretno djetinjstvo jer mu je otac bio dominantan i nasilan čovjek dok je majka bila u potpunosti podložna očevoj volji. Ronald je rano zapao u vrtlog droge i alkohola, a u 18. godini se zaposlilo u porodičnoj firmi koja se bavila prodajom automobila, no nije bio revnosan zaposlenik.

Rik Osuna, autor knjige ,,Noć kada su umrli De Feosi” iznosi nešto drugačiji pogled na ubistvo od prihvaćene službene verzije događaja. Prema ovoj verziji Ronald odnosno Buh, kako ga on naziva, je morao imati pomoćnike u ubistvu, a pri iznošenju te tvrdnje se poziva na izjave stručnjaka koji su radili na slučaju, kao i na sama pojedina svjedočenja Ronalda. On u knjizi navodi da je ubica  zapisao i iduće “… to je bilo hladnokrvno ubistvo. (…) Nema duhova. Nema demona. Samo troje ljudi od kojih sam ja bio jedan.”  Ova Osunina knjiga pokazuje da zanimanje za brutalno ubistvo u Ejmitvilu ne jenjava ni decenijama nakon što se ono dogodilo. Ukoliko su Osunine tvrdnje tačne, to bi značilo da je Ronald imao učesnike, koji nikada nisu procesuirani. Ronald DeFeo mlađi je umro u martu 2021., a iza njega su ostale nedoumice i vjerovatno niz novih pokušaja rekonstruisanja događaja koji su se zbili te davne 1974. godine.

Sudbina kuće

Nakon počinjenog ubistva u kuću se već u decembru 1975. godine uselila porodica Luc koja je tvrdila da im uopšte nije bio problem ući u kuću koja je bila mjesto masovnog ubistva. No, kako su se tamo odmah počele događati čudne stvari kuću su napustili samo 28 dana kasnije. Navodno su paranormalna iskustva koja su ovdje doživjeli poslužila kao inspiracija za više knjiga i filmova. Prva knjiga na ovu temu nazvana ,,Užas Amityvillea istinita priča” prodana je u tri miliona primjeraka. Prvi film snimljen prema ovoj knjizi nazvan Ejmitvil horor iz 1979. godine, smatra se jednim od najstrašnijih horora svih vremena, a zaradio je milione dolara. Koliko je priča koju  je porodica Luc ispričala o boravku u ovoj kući istinita druga je stvar. Ono što je sigurno da su Lucovi u tih 28 dana zaradili pravo bogatstvo.